(465) Siva ekonomija i njene posledice

dr Dejan Molnar
docent na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Siva ekonomija u našoj zemlji ima relativno dug istorijat. Ratno okruženje, sankcije međunarodne zajednice i bombardovanje doprineli su da se formira takvo privredno okruženje koje je pogodovalo bujanju neformalne (sive) ekonomije. Vrhunac je dostignut 1993. godine, kada je obim sive ekonomije u odnosu na društveni proizvod dostigao nivo od oko 55 odsto. Posle 2000. godine očekivalo se da će makroekonomska stabilizacija i privredne reforme, uključujući i proces evropskih integracija uticati na brzo smanjivanje obima sive ekonomije. Međutim, do toga nije došlo u većoj meri, niti očekivanom brzinom (procenjuje se da danas ona dostiže nivo od oko 30 odsto BDP-a).
Siva ekonomija se može podeliti na dva osnovna segmenta. Prvi čine neprijavljivanje radnog angažovanja u kojima preduzetnici ili preduzeća ne prijavljuju svoje radnike ili ih, pak, prijavljuju samo na deo zarade, kako bi izbegli ili smanjili poreska opterećenja. Drugi njen segment odnosi se na umanjeno prijavljivanje prihoda preduzeća i preduzetnika.
Faktori koji podstiču sivu ekonomiju su brojni i kompleksni. Utvrđivanje osnovnih uzroka sive ekonomije ujedno predstavlja i preduslov za formulisanje efikasnih instrumenata i mera za njeno suzbijanje. U literaturi se među najvažnijim uzrocima sive ekonomije navode: (a) visoko poresko opterećenje, (b) institucionalni faktori (nepostojanje vladavine prava, izražena korupcija itd.), (v) poreski moral u društvu (stav građana prema državi) – manji poreski moral deluje u pravcu povećanja obima sive ekonomije i (d) komplikovana birokratija, odnosno regulatorno opterećenje.
Neformalna (siva) ekonomija predstavlja veliki izazov za kreatore ekonomske politike iz sledećih razloga. Prvo, ona nanosi direktnu štetu budžetu, jer su prihodi ispod potencijalnih. Drugo, nivo sive ekonomije jeste svojevrstan „lakmus” kvaliteta institucija i povoljnosti poslovnog/investicionog ambijenta u zemlji (veći nivo neformalne ekonomije znači da su institucije manje kvalitetne i obrnuto). Treće, iako neformalni sektor može predstavljati izvesnu zaštitu (zaklon) onima koji ne bi mogli da posluju u formalnoj privredi, siva ekonomija je za njih zapravo samo klopka, jer ih ne osposobljava za zvanično poslovanje u koje će kad tad morati da se uključe, ukoliko žele da opstanu na dugi rok.
Valja, međutim, primetiti da pored niza negativnih posledica sive ekonomije, postoji i jedan njen nesumnjivo pozitivan efekat, koji naročito dolazi do izražaja u teškim uslovima koji ne pogoduju kreiranju formalnih radnih mesta za sve koji žele da se zaposle. Ona doprinosi usvajanju tržišnih pravila u ponašanju svakog pojedinca ili porodice koji žive od rada u neformalnom sektoru. Obavljajući delatnost u neformalnom sektoru oni ne očekuju pomoć države, već se sami brinu o svojoj egzistenciji, te predstavljaju manji teret za društvo.