Poligraf

Piše: Ljiljana Bailović

Otkako su proletos deca u našoj ulici, jureći se biciklima, napravila komšijsku štetu, tenzije još nikako da se smire. Oštećena i danas tvrdi da se taj njihov mali namerno zaleteo preko travnjaka i slomio njenog baštenskog patuljka. Ona je tada zaplenila bicikl dok mu ne dođu roditelji da izmire štetu. Kakva šteta, ona to, namerno i lukavo, stalno postavlja zamke deci, takva je to familija, nakrali se pa pobesneli! I-ju! Na poligraf tebe treba, pa da se vidi ko laže i krade!… Bila je i policija, ali ne znam da li je došlo do poligrafa, a bolje bi bilo da jeste, jer su se razmirice nastavile do dan-danas, uz povremene eskalacije.
Poligraf bi, međutim, u korenu raščistio situaciju, izašlo bi delo na videlo, ko laže i podmeće, a ko krade. Odavno poligraf, piše i u novinama, primenjuju i poslodavci. Doduše, još ne svi, iako su prednosti očigledne: crno na belo – ti i ti varate i potkradate, a ne da se šteta prevaljuje na celu smenu, pa da se svima skida s plate, ili da se spiskovi za otkaz prave odokativno!
Ne bi bilo loše da poligraf bude obavezan i u predizbornoj kampanji, neka krivulja odmah pokaže ko misli ozbiljno, a ko obećava tek onako, radi glasova!
Poligraf će, u stvari, spasti Srbiju, sve sam sigurnija u to. I krajnje je vreme da se jednom napravi red i istina izađe na sunce. A ne da novinari posle moraju da primenjuju istraživačko novinarstvo i otkrivaju državne udare. Eto, da su Erdogana i Putina, recimo, stavili na poligraf, znalo bi se sa koje strane granice je oboren onaj avion. Bolje poligraf, nego treći svetski rat, nije mi jasno kako to u svetu ne vide. Ili nema ko da im objasni…