VLADIMIR ALEKSIĆ, OD DRAMSKE RADIONICE „CENTAR” DO TEATRA U ITALIJI

Crvena ljubav i drugovi na „Bitefu” 

Svedoci smo da danas ljudi lako napuštaju svoje ideale zarad trenutačne sreće i zarade – kaže poznati glumac, popularni Žućko iz filma o Radivoju Koraću reditelja Gordana Matića 

Crvena ljubav” je predstava koja je na repertoaru Bitef teatra, a uskoro gostuje u Zrenjaninu. Premijerno je trebalo da bude odigrana u Narodnom pozorištu „Toša Jovanović” u petak, 13. maja, ali je odložena zbog trenutno neodgovarajućih tehničkih uslova. U ovoj predstavi, rađenoj po motivima romana „Slobodna ljubav” ruske spisateljice i revolucionarke Aleksandre Kolontaj, čiju režiju potpisuje Olga Dimitrijević, igra Zrenjaninac Vladimir Aleksić.
U „Crvenoj ljubavi” igrate Vladimira koji je izneverio svoje i ideale partnerke Vasilise. Kakvi su ideali Vladimira Aleksića i šta on nikada ne bi izneverio?
– Svedoci smo da danas ljudi lako napuštaju svoje ideale zarad trenutačne sreće i zarade. Moji ideali su ostali isti od početka, a to je da se i danas divim ljudima koji su pošteni, vredni i skromni. Nadam se da nikad neću izneveriti sebe i ljude oko sebe.
Želeli ste da postanete glumac još u osnovnoj školi, kada ste sedeli u klupi sa Nadom Šargin, jednom od naših najboljih glumica…
– Uvek se rado sećam tih školskih daana, kako onih u osnovnoj školi, tako i gimnazijskih. Nada i ja se često viđamo i rado evociramo nestašluke iz gimnazije. Tu si i neizbežne uspomene na naše početke u Dramskoj radionici „Centar”.
Posle toga je usledila Akademija, još nakon trećeg razreda srednje škole, pa prva uloga u zrenjaninskom Pozorištu… Ipak, prvo ste, kao glumac, bili uspešni u Italiji?
– Sticajem okolnosti desilo se da, posle godinu dana rada u „Toši Jovanoviću”, odem u Italiju, u kojoj i danas radim. Vrlo sam zahvalan zbog toga što imam mogućnost da glumim i ovde u Srbiji. Voleo bih u budućnosti da ponovo zaigram sa ansamblom „Toše Jovanovicća”. Za taj period me vežu samo lepe uspomene.
Zahvaljujući saradnji sa italijanskim pozorištem „Motus”, koja traje duže od deset godina, proputovali ste svet. Da li je i to bila želja, kada ste krenuli iz Zrenjanina?
– Oduvek sam maštao da putujem svetom. Ta želja mi se ispunila kroz posao i mislim da je to najbolja kombinacija. Obilazeći razne festivale, imam priliku da bolje razumem sebe i svet u kojem živimo.
Slavu Vam je donela uloga Žućka u filmu o Radivoju Koraću reditelja Gordana Matića, kao i posao voditelja u serijalu „Ja imam talenat”. Kako je biti slavan u Srbiji?
– S jedne strane je lepo kad vam ljudi priđu i kažu da im se vaš rad sviđa. S druge strane, život umetnika, kao i svakog drugog građanina, u ovoj zemlji je prilično stresan. Tako da biti slavan nije toliko glamurozno kako se možda čini ljudima kad listaju žutu štampu.
Sport je Vaša druga ljubav?
– Obžavam sport. Od malena sam trenirao plivanje u plivačkom klubu „Proleter” i tu sam stekao radne navike, ustajući u 5 ujutru da bih išao na trening a posle i u školu.
Da li i dalje smatrate da je suština povratak ljudskoj prisnosti, a osnovno u životu – posvećenost poslu?
– Mir se neće desiti dok god na ovom svetu postoji „mi i vi”. Kada zaista budemo ljubili bližnjeg kao sebe samog, tada će nam se desiti prava ljubav. A postaćemo bogati onog trenutka kada budemo počeli da delimo sa drugima.
Šta Vam znači dolazak u Zrenjanin i da li primećujete promene?
– To je čudna vrsta radosti. Srećan sam što se vraćam, ali opet nekako setan, jer znam da sam u ovom gradu proveo bezbrižne godine, godine najranije mladosti.
Šta trenutno pripremate?
– Radim predstavu „Drugovi”. Ja se ni sada ne stidim svoje komunističke prošlosti. Radim je zajedno sa Sanjom Mitrović, takođe Zrenjaninkom, sada uspešnom rediteljkom koja živi u Briselu. Premijera je 27. maja u Bitef teatru. nakon čega kreće na turneju po Evropi. Predstava je svojevrstan omaž našoj mladosti, Zrenjaninu i filmskom nasleđu.

BRANKA JAJIĆ