Agenda

Piše: Ljiljana Bailović

Eto, sad nam je Vučić lično obećao: gostujući u ponedeljak na „Pinku”, rekao je da će u februaru proraditi zrenjaninska fabrika vode. Takođe, da će, uskoro, još jednom doći u Zrenjanin – na svečano polaganje kamena temeljca za buduću fabriku pneumatika. I ponovio je da će ova kineska investicija značiti dramatičan preokret u razvoju našeg grada – dramatičan!
To je zapravo bio njegov odgovor na pitanje jednog gledaoca iz Zrenjanina kada će, kao tog dana u Leskovcu, otvoriti neku fabriku i u Zrenjaninu. Možda to pitanje i nije bilo baš spontano (ionako je rasprostranjeno mišljenje da je sve oko vlasti uvek orkestrirano tako da vladarima ide u korist), a i odgovor je samo potvrdio stvari davno najavljene. Ali smo s najvišeg mesta dobili uveravanja da sve teče po planu…
Fabrika vode je do sada progutala ne mali broj karijera i obećanja, ostajući nerealizovana ideja, ili započeti, pa nezavršeni projekat. Neću da kažem da bi i Vučićevu mogla omesti (puj, puj, puj, daleko bilo, uostalom, on ima mnogo važniji zadatak), ali neku manju karijeru mogla bi pokvariti, svejedno koliko su se, i da li su se nešto baš oni pitali. A i kad fabrika vode bude puštena u rad, nije sigurno da će svi Zrenjaninci biti zadovoljni, niti uvereni da je to rešenje pravo i dobro. Zato nije zgoreg da i Vučić bude garancija.
Pa i dramatično velika privredna investicija koja će preokrenuti sudbinu Zrenjanina i njegovih žitelja, nije nam obećana prvi put, čekamo je, i nadamo se, odavno, od glasanja do glasanja. Ali sada će se, izgleda, dogoditi. Najzad, Kinezi su upravo sleteli na tamnu stranu Meseca, što ne bi i u Zrenjanin. Tako da nam je ova 2019. počela ne samo velikim obećanjima, nego i najavama direktno iz predsednikove agende…