Ajnfort

Piše: Milena Bečejac

Zub vremena, nebriga, svašta po malo, tek kuće u banatskom stilu sve više nestaju sa gradskih ulica. Zamenjuju ih ili nove stambene zgrade, što bi rekli, kolektivnog stanovanja, ili privatne kuće…Zajedno sa kućama nestaje i ajnfort, one velike kapije na ulazu kuće. Obično su od drveta, neke imaju i ukrasne elemente.
Da, nestaju i kapije. Kao prozor u svet ili kao zaštitnice kuće od nezvanih gostiju. Prelepe su, mnoge su i pod zaštitom, i šteta je ostaviti ih da propadaju. Zato se i obradujem kada vidim da je na temeljima srušene kuće sagrađena nova, i sačuvana kapija kao njeno obeležje.
U gradu ih ima dosta. Ima ih u centru, širem centru, u krajevima gde su uglavnom kuće koje još odolevaju rušenju. Svetosavska, Nemanjina ulica, Pupinova, Stevice Jovanovića, Kej „2.oktobar”, Saveznička, Đorđa Stratimirovića, Miletićeva…Velikih kapija na ulazu u kuće ima na Gradnulici, u naselju Dolja-Crni šor… Različitih su boja, nekako su najlepše one u zelenoj ili žutoj, bež boji, braon, plavoj… Na nekima od njih su cvetni ornamenti, ima ih i sa lavljim glavama, sa vitražima, venčićima… Neke imaju i zvekir – metalni krug umesto zvona, pa onda one simpatične proreze za poštu i obaveštenja.
Kriju ove kapije istoriju grada, istoriju porodica koje su u tim kućama živele, jednog prohujalog vremena koje je, hteli mi to ili ne, i deo nas. Jer, sve je to nasleđe, i vreme prošlo, i vreme današnje, i ono koje dolazi…Sve se to naslanja jedno na drugo i čuva ovaj grad, a sa njim i njegove stanovnike, od zaborava…Jadno je kada ih neko, recimo, uništava, žvrlja po njima, oduzima im i ono malo sačuvane lepote.
Ustvari, volela bih da svi brinemo o gradu. Oni koji su za to zaduženi, kojima je to posao, oni koji su za to plaćeni, ali i mi koji živimo u Zrenjaninu – da ne bude lep samo na fotografijama, snimcima iz drona, već i ovako, „oči u oči”.