Banat, tu negde, iza duge…

Piše: Dalibor Bubnjević

Da li smo previše kritični prema sebi i sredini u kojoj živimo? Ukoliko budemo iskreni, odgovori na postavljena pitanja biće pozitivni. U novom milenijumu, ljudi se neretko obraćaju sami sebi?! Mislimo da smo predebeli, da imamo bore… Istodobno, osuđujemo sredinu iz koje potičemo. Nazivamo je provincijom.
Međutim, da li je to tako. Pre Božića sam prošetao Zrenjaninom sa našim najnagrađivanijim arhitektom (Aleksandrom Bauerom). Mesecima je bio van države zbog brojnih projekata na kojima je angažovan (Beč, Barselona itd.). Put nas je naveo u centar grada. Moj prijatelj je izrazio želju da prođemo kroz Božićno selo. Bio sam šokiran Bauerovom reakcijom. Rekao je da sve deluje odlično, svedeno i da nema nijednog elementa kiča.

Zašto sebi dozvoljavamo da čekamo potvrdu sa strane o kvalitetu života u Banatu? Koja sila nas nagoni na takve misli? Uveren sam da bi navedenim pitanjima trebalo, pre svega, da se bave psihijatri i socijalni psiholozi.
Zrenjanin ima brojne prednosti za život! Sve se nalazi na dohvat ruke, kako u gradu – tako i u okruženju (Novi Sad, Beograd, Temišvar). Preostaje da svako od nas u 2020. godini načini mentalni iskorak kako bi pobedio sebe i prestao da sreću traži tamo negde iza duge…