BELOBLATSKA „KOBASICIJADA” BILA JE PRAZNIK GURMANA I LjUBITELjA BANATSKIH SPECIJALITETA: ČEKAMO VAS I SLEDEĆE GODINE

Kad se srcem i znanjem spremi, ukus ne fali

  • Po proceni organizatora, manifestaciju je posetilo blizu 5.000 gostiju iz zemlje, ali i iz Rumunije, iz Starog Bešenova. A na gastronomskom festivalu bilo je svega na volju – kobasica, slanine, belih kobasica, šunki, čvaraka, vina, rakije, sira i dobre atmosfere.

Vetar kao da je prkosio suncu tog 11. februara kada je u Belom Blatu održana „Kobasicijada”. A Belo Blato, selo smešteno na obodu Carske bare na 25 kilometara od Zrenjanina, u okruženju vodotokova Begeja, Tise i trščanih ritova, bilo je bogatije toga dana za skoro 5.000 ljudi – posetilaca manifestacije. Oni koji su došli automobilima, trudili su se da ne naruše lepotu beloblatskih ulica – onih sporednih, a i one glavne koja se zove Ulica maršala Tita. Neki su pešačili do mesta gde se manifestacija održavala.

NE MOGU BEZ KOBASICA
Belo Blato, selo u kojem živi nešto više od 1.300 stanovnika jedinstven je primer zajednice nacija, jezika i kultura. Preteženo je naseljeno Slovacima i Mađarima, ali i Bugarima, Srbima i predstavnicima drugih naroda. Zbog prirodnog okruženja i etnološkog nasleđa, razvija se u značajnu destinaciju seoskog i etno-turizma. Festival poput „Kobasicijade” ide u prilog tome.
Ono što su tvorci festivala kobasica obećali, potpuno se obistinilo – bila je to lepa manifestacija, a organizatori zaslužuju sve pohvale. Najbolju kobasicu u konkurenciji 43 takmičarske ekipe, napravio je tim iz Stajićeva – „ Bolji od Bate” Rade Gligorovića, drugoplasirani su takođe iz Stajićeva – „Bata (Miodrag) Simić sa drugovima”, dok je treće mesto zauzela ženska ekipa iz Belog Blata, pojačana gošćama iz Zrenjanina, a svoju ekipu su nazvale „Mi ne možemo bez kobasica”. Kao prateća manifestacija, održana je „Rakijada” na kojoj je predstavljeno 176 uzoraka.
Zabeležen je rekordni broj posetilaca i učesnika ove gastronomske fešte. Po proceni organizatora, festival je posetilo blizu pet hiljada gostiju iz zemlje, ali i iz Rumunije, iz Starog Bešenova.
A na festivalu je bilo svega na volju – kobasica, slanine, belih kobasica, šunki, čvaraka, vina, rakije, sira, pita, kolača i, pre svega, dobre atmosfere. Nije izostala ni dobrodošlica Beloblaćana koji su gostima pripremili banatski fruštuk.
Manifestaciju je otvorila narodna poslanica Elvira Kovač. Među gostima bio je i gradonačelnik Zrenjanina Čedomir Janjić sa saradnicima.

ČUVAJU TRADICIJU
Članovi „Udruženja kuvara amatera, negovalaca starih običaja i zaštitnika životne sredine”, čije je predsednik Ištvan Požar, bili su dobri organizatori, a prisutnima se obratio i Miroslav Markuš, predsednik Saveta Mesne zajednice.
– Želja nam je da održimo tradicionalne običaje našeg mesta – rekao nam je Ištvan Požar.- Sve manje je domaćinstava koja pripremaju kobasice i druge specijalitete, a ovako veliki broj posetilaca uverava nas da se i dalje ceni dobar zalogaj.
Na „licu mesta” pravljene su kobasice, ali i topili čvarci. Bilo je i kajmaka sa Zlatibora, aleve paprike iz Bezdana… Pa šunke, pečenice, pršute, švargle, bele kobasice… Bilo je i domaćih kolača koje su umesile vredne Banaćanke, i tezgi sa kojih su nuđene igračke, kretoš, alva, bombone, žele kocke… Posetioci ipak najviše kupuju kobasice jer, kažu, bili su prethodne godine i tvrde da je ukus odličan. Cene – kilogram prosušenih 500, a suvih 700 dinara. Pa, biralo se i po ceni, i po „ljutini”.
Gužva je, ne znaš prosto kuda ćeš, sve te mami, đakonije, mirisi, banatski fruštuk i majstor Mile Đurđev … Al’᾽ se dobro jelo, baš! Nisu izostali ni tamburaši, ni folklor. Čujem putem razglasa Milanov glas – baka traži unuke. Šta će, decu sve interesuje, pa odlutala. Srećeš poznate ljude… Prelepo. Vidimo Boru Otića iz „Petkazanja”. Mašemo mu, on odmahuje, ali ne pušta kameru…

SVEGA NA VOLjU
– Takmičari i gosti mogli su da se podsete na starinske običaje vezane za svinjokolj – rekao nam je Milan Nedeljkov, u ime organizacionog odbora, inače direktor mesne osnovne škole i naš saradnik. – Propozicije takmičenja u izradi kobasica prepostavljale su tradicionalan način pripreme, po receptima predačkim, a svaka ekipa je dobila po pet kilograma svinjskog mesa od koga je trebalo napraviti svežu i pečenu kobasicu dugačku 30 santimetara. Vizuelan izgled, konzistentnost, ukus i dekoracija bili su osnovni kriterijumi u ocenjivanju domaćih kobasica, kao i način pripreme, posebno rad sa starim alatkama.
Takmičari su mleli meso na ručnim mašinama, a u mleveno meso dodavali začine da ne vidi „konkurencija”. A zapravo, svi su bili raspoloženi jer je najvažnije kulinarsko uživanje.
– Za dobru kobasicu potrebno je dobro meso, paprika, so, beli luk i biber i dobar odnos začina. Mi smo pravili pikantnu varijantu – kaže Rade Gligorović, a u najboljoj ekipi su bili i Dragan Milinković, Petar Marinković, Veljko Srdanov, Dejan Milović.
Smisao jeste očuvanje starih običaja, druženje, promocija seoskog turizma. Belo Blato polako postaje prepoznatljivo po tome. I, savet: dođite sledeće godine na „Kobasicijadu”.M. BEČEJAC

BANATSKI FRUŠTUK
Na štandu „Banatski fruštuk” domaćin je bio Mile Đurđev. Posluženje – besplatno. Na stolu kobasice, bele kobasice, švargle, čvarci…
– Za švargle se kuvaju svinjske glave, jezik, bira se najbolje meso. Doda se so, biber, crvena paprika, beli luk. Dobro očišćen želudac se napuni ovim sadržajem i termički obrađuje kuvanjem – objašnjava Mile.

JARMILIN RECEPT
– Mada se moje porodično gazdinstvo bavi proizvodnjom sireva, za ovu priliku spremili smo kobasice. Osim već poznatih začina, u ove koje mi pravimo dodaje se i juneće meso. Svinjsko meso je masnije, pa junetina to ublaži, jer ne vole svi masno – kaže Jarmila Kanas iz Mužlje.
M. BEČEJAC