Buđenje uz smrad koji štipa

Piše: Milena Bečejac

Miholjsko leto na izmaku. Jutro koje obećava lep dan. Nedelja je i slava je svete Petke.
Hm, nije valjda opet. Jurim da zatvorim prozor, smrad je užasan… Stiže mi poruka od komšinice „Dobro jutro, Milenče, kako smrdi kafilerija… štipa”…. Ne uspevam ni da odgovorim na poruku, jurim u kupatilo, muka mi je…
I inače mi je muka. Tako dve decenije. Sada sve jače, i jače… Što se više „fino” podešava oprema koja bi trebalo da spreči širenje smrada iz kafilerije, kako je to najavljeno, izgleda da je reč o njegovom pojačavanju.
Eto, već decenijama Zrenjaninci pokušavaju da se izbore protiv rada kafilerije, bez obzira da li je ona bila u državnom, društvenom, pravatnom vlasništvu, niti ko je vlasnik… Među sugrađanima, jedan od prvih, ako ne i prvi, glas je podigao gospodin Đula Feldeši. Borio se, donkihotovski, protiv ovakve fabrike – „nakaze”. Nije bio usamljen. Ali, ništa. Kafilerija je tu gde je, sud je donosio odluke, gradska vlast tokom te dve godine nije ništa bitnije činila… Niti je se ticalo, niti je se tiče kako je to živeti pod oblakom smrada.
Na sajtu „Prekona” čitam: „Istorijat ove fabrike počinje 1984. godine kada je počela sa radom u okviru RO Fabrika stočne hrane „Begej”, a u sastavu IPK „Servo Mihalj”. Fabrika se bavi preradom nemetalnih otpadaka i ostataka i proizvodnjom mesno-koštanog brašna i tehničke masti. Od 2006. godine zvanično ime fabrike glasi „PREKON” što je skraćenica od prerada konfiskata. U 2010. godini fabrika za reciklažu nemetalnih otpadaka i ostataka „Prekon” prelazi u vlasništvo kompanije „Matijević”, u čijem se vlasništvu i danas nalazi. Već decenijama ova fabrika je od velikog društvenog i ekološkog značaja za ceo region Vojvodine i Srbije. Od prelaska u sastav „Matijevića” ova fabrika znatno povećava svoje kapacitete i produktivnost i unapređuje proizvodnju. Sa tendencijom ka inovacijama i ulaganjima kao i zaštiti životne sredine, „Prekon” postaje jedna od najkonkurentnijih fabrika i lider u ovoj oblasti prerade i proizvodnje u našoj zemlji”.
Koje inovacije, koji ekološki značaj, koji lider u ovoj oblasti… Dosta mi je onih koji nam upropastiše grad. Dosta mi je obmana. Dosta mi je činjenja i još više nečinjenja. Grad i građane nema ko da štiti, pa to ti je. Možda pomogne Manu Čao.
Čitam objave Nebojše od Zrenjanina. Smejem se, a plakala bih…