bukvar ekonomije /423/

Nenaplativi krediti i uloga države
Zaključivši da povećanje broja nenaplativih kredita sve više opterećuje bankarski sektor i ograničava kreditnu aktivnost i razvoj domaće privrede, Vlada je nedavno usvojila Strategiju za rešavanje problematičnih kredita. Očekuje se da bi rešavanje problema nenaplativih (problematičnih) kredita doprinelo smanjenju troškova poslovanja banaka, što bi za rezultat imalo pad kamatnih stopa, te dinamiziranje kreditne i privredne aktivnosti.Procene su da u našoj zemlji vrednost nenaplativih kredita u 2015. godini iznosi 442 milijarde dinara (oko 3,7 milijarde evra), mada među pojedinim bankarima i ekonomistima preovladava stav da je ovaj iznos i veći (usled ne baš uvek adekvatne klasifikacije rizičnih plasmana od strane banaka). Ako se zna da u Srbiji vrednost ukupno plasiranih kredita iznosi oko 17 milijardi evra, dolazi se do zaključka da svaki peti kredit nije naplativ (procenat „loših“ kredita dostiže 22 odsto). Pri tome, od početka ekonomske krize (2008.) iznos nenaplativih kredita u našoj zemlji je konstantno rastao. U 2008. godini vrednost „loših“ kredita bila je oko 130 milijardi dinara, da bi iz godine u godinu rasla i dostigla današnjih 442 milijarde dinara. Dakle, u periodu 2008-2015. godina suma nenaplativih kredita je ukupno povećana 3,4 puta, a uvećavala se prosečno godišnje po stopi od čak 17,5 odsto.
Prema udelu problematičnih kredita u ukupnom kreditnom plasmanu, Srbija je najlošije pozicionirana u regionu. Kod nas pomenuti udeo iznosi više od 22 odsto, dok je u Makedoniji 10,8 procenata, u BiH 14, u Hrvatskoj 16,7, a u Crnoj Gori 17,2 odsto.
Ključno pitanje je koliko država treba da se meša u ovu problematiku. Sve je više onih koji smatraju da država ne bi smela da padne u „zamku“ i na bilo koji način troši oskudna budžetska sredstva da bi nadomestila gubitke privatnih banaka. Dovoljno je to što je država preuzela na sebe (tačnije na poreske obveznike) da podnese trošak od oko milijardu evra, koliko je iznosio „ceh“ nakon propadanja banaka u kojima je bila vlasnik. Kada država troši budžetska sredstva, ona zapravo koristi sredstva poreskih obveznika, koji nikako ne bi trebalo da snose posledice pogrešnih poslovnih odluka bankarskih menadžera u privatnim bankama i direktora preduzeća koji ne mogu da otplaćuju uzete kredite.
Najbolje i najpoštenije rešenje jeste da se za nenaplative kredite pobrine poslovna banka koja ih je i odobrila. To je i jedino ekonomski opravdano rešenje, jer u tržišnoj privredi svako ko je donosio pogrešne odluke, ko nije dobro upravljao rizicima i ko je ostvarivao gubitke za to biva i kažnjen. U tržišnoj utakmici ne bi trebalo da postoji mogućnost da uprave privatnih banaka prebacuju svoje gubitke na poreske obveznike, tako što bi se iz budžeta izvršila eventualna dokapitalizacija banaka. Naša država za to nema novca u budžetu, a i da ima ne bi trebalo time da se bavi.
dr Dejan Molnar
docent na Ekonomskom fakultetu u Beogradu