ČETRNAESTOGODIŠNJI TENISER TK „GALEB 1890” ZORAN LUDOŠKI U VRHU SRPSKOG TENISA

Sa obe noge na zemlji

Zoran Ludoški je skroman, ne priča mnogo i daje koncizne odgovore – vodi se izrekom let the racquet do the talking – da o njegovim delima govori reket – tačnije uspesi na teniskom terenu. Nedavno je pobedio na Letnjem prvenstvu Srbije za tenisere do 14 godina, 40. je na evropskoj listi za njegovu generaciju (Tennis Europe – TE), a od 12. godine član je reprezentacije Srbije.
Pobedio je na desetinama turnira u Srbiji, domaća teniska scena postala mu je tesna, pa sve češće igra međunarodna takmičenja, od kojih je dva osvojio, uz nekoliko finala i polufinala. Trenira ga Nikola Mojsin u TK „Galeb 1890”, a Zoran je jedan od najuspešnijih članova u istoriji kluba.

PRVI TURNIR – PRVI PEHAR
Reket u ruke je uzeo kada mu je bilo šest godina. Njegova je želja bila da se oproba u tenisu, u porodici se niko nije bavio ovim sportom.
– Prvo sam trenirao fudbal, ali mi se nije svidelo. Zainteresovao sam se za individualni sport zato što tu sve zavisi od mene. Kada sam počinjao, bilo nas je troje-četvoro u grupi, krenuli smo da igramo međusobno, a najinteresantnije mi je bilo da pobedim – priča Zoran.
Osvojio je prvi turnir na kojem je učestvovao u Beogradu, nakon čega je trener ukazao Zoranovim roditeljima da im je sin veoma talentovan i da bi mogao redovno da se takmiči. Ubrzo je i priprema postala ozbiljnija, počeo je i kondicione treninge. On kaže da mu je odmah bilo jasno da će njegova karijera ići ozbiljnijim tokom. Zato mu nije bilo teško da sve podredi tenisu – a često se zaboravi da se profesionalni sportista postaje već u detinjstvu. Zoranova teniska sezona traje gotovo cele godine.
– U toku školske godine imam treninge svakog dana po sat i po pre ili posle nastave. Na kondicione pripreme idem dva puta nedeljno, radim sa Vukosavom Đapić Atanacković. Leti treniram tenis dva puta dnevno – priča Zoran, inače učenik sedmog razreda OŠ „Petar Petrović Njegoš”.
– Od predmeta me najviše zanimaju geografija i istorija. Učim kad god stignem, uglavnom posle treninga. Ne nosim školske knjige na turnire, tada sam ceo dan na terenima, nemam koncentracije niti vremena za učenje – objašnjava mladi teniser.

NAJJAČA KONKURENCIJA NA TAKMIČENjIMA REPREZENTACIJA
Po uzoru na svog omiljenog tenisera Novaka Đokovića, Zoran Ludoški se najbolje oseća u „igri sa osnovne linije”, mada voli da povremeno razbije ritam u razmenama i drugim udarcima.
– Forhend i bekhend su mi omiljeni, ali volim da igram i slajs i voleje. Trenutno radim na tome da poboljšam dužinu lopte, da imam što više spina u udarcima. Do sada sam igrao na betonu, šljaci i tepihu. Najviše volim šljaku na kojoj sam i počeo – kaže naš sagovornik i dodaje da nije teniser koji burno reaguje na terenu iako se ponekad malo iznervira kada pogreši.
Mladi teniser ističe da je najveću konkurenciju imao na takmičenjima reprezentacija, zimskim i letnjim evropskim kupovima, a meč koji pamti jeste pobeda koju je prošle godine izborio na turniru evropskog kalendara za šesnaestogodišnjake u Čačku. Tada je uspeo da spasi 10 meč lopti i posle četiri sata igre pobedio je starijeg rivala. Kaže, bilo mu je napornije mentalno nego fizički.
Kada nema teniske niti školskih obaveza, Zoran voli da peca, najčešće sa drugom iz razreda Vladom i komšijom Zoranom. Za razliku od mnogih mladih tenisera, Zoran Ludoški je oprezan i nerado govori o planovima za osvajanje gren slemova ili prvog mesta na svetskoj listi. Za sada, sa sigurnošću ističe da želi da bude profesionalni teniser. Neizmernu podršku na tom putu pruža mu porodica, koja čini sve što može van terena, dok pitanja oko same igre prepuštaju treneru.
– Što je stariji, veća su odricanja i ulaganja. Borimo se da bi uspeo, a on nam vraća lepim ponašanjem, dobrom igrom, a i odličan je đak. U školi nam takođe izlaze u susret, zahvaljujemo njegovoj razrednoj Snežani Boldižar, nastavnici srpskog Vesni Piperski i direktorici Mariji Mijoković – ističe Zoranova majka Vesna.

  • VREDAN JE I SPORTSKI SE PONAŠA
    – Zoka je dobro i marljivo dete, fizički je spreman, ali treba malo da poraste i da se razvije. To mu donekle fali u poređenju sa igračima njegove generacije. Plan je da ubuduće radimo na servisu, riternu i na koncentraciji jer u toku mečeva ume da bude nervozan i mrmlja sebi u bradu. Međutim, sportski se ponaša, ne baca reket i ne psuje. Dosta je popravio i igru na mreži, ali bi mogao još da napreduje u dublu. Najvažnije je što voli tenis i što mu je izuzetno posvećen. Probaćemo da se izborimo za mesto među najboljih 20 ili 10 u Evropi do 14 godina, a samim tim da izborimo plasman na završni evropski masters turnir. Na našoj sceni će Zoran igrati turnire do 16 godina, kao i državno prvenstvo do 14, ali fokus je pre svega na evropskim takmičenjima – kaže trener Nikola Mojsin.

 

  • TEŠKO JE USPETI VAN BEOGRADA I NOVOG SADA
    Porodica Ludoški se obraćala mnogim firmama kao mogućim sponzorima za Zorana, ali bezuspešno.
    – Svi čekaju da postane poznat, a do tada treba još tri-četiri godine da izdržimo i isfinansiramo sve. Ima dobrih ljudi koji nam izlaze u susret, rodbina takođe, a svaka pomoć je dobrodošla. Teniski savez Srbije (TSS) snosi troškove kada Zoran sa reprezentacijom učestvuje na pripremama i turnirima, ali ostali turniri su naša obaveza. Podrška TSS-a je i u tome što Zoran ima pravo da trenira u Beogradu sa tamošnjim trenerima, ali zbog škole je nezgodno, a tu su i izdaci za prevoz. Teže je deci iz manjih gradova, ovde nema ni igrača sa kojima bi mogao da sparinguje. Teniseri iz drugih zemalja imaju bolje uslove jer uglavnom iza njih stoje grad ili država. Imaju besplatne fizioterapeute, masaže i slične programe – objašnjava Zoranova majka Vesna Ludoški.

MILANA MARIČIĆ

foto: Stefan Babuškov i privatna arhiva (Fejsbuk)