Danas ne plaćate ništa

Piše: Milena Bečejac

Znam, već pitate gde to ima. Pa, naravno, nema nigde. Ali ima da vas probude zorom kasnom ili tako već, ljubazno vam se obrate i kažu da je baš to vaš srećni dan. Koji ste srećković. Dobijate lepu nagradu, dođete na druženje…Ili, baš je vama dopala ta luda sreća da možete da kupite to i to, po povoljnoj ceni, samo vi i još dvoje iz našeg lepog grada.
E, onda vam kažu: Znate, danas ne plaćate ništa. I, sad, ako žurite pa čujete da ne plaćate ništa, nije tako. Popust možda jeste, ali… Naravno da ćete robu, proizvod, ne znam već šta, platiti. Naravno, ne tog dana, ali već sutra da, i sve po vas povoljno.
Sad, ljudi rade svoj posao, ne mogu njih da krivim. Ali, toliko je te prodaje putem telefona da vas već strah hvata da podignete slušalicu, jer ima onih telefonskih prodavaca koji su baš nasrtljivi. I, drugo, kako znaju sve podatke o vama, vašim ukućanima… Znači, „Veliki brat” je, brate, stalno tu, među nama, nema zaštite podataka, privatnosti…
Posebno mi se dopala rečenica „Danas ne plaćate ništa”. Da, što ne platiš na mostu, platićeš na ćupriji. Valjda smo već shvatili da ništa nije besplatno, i da sve ima svoju cenu.
Zapravo, ceo nam se život sveo na marketing. Akcija ovde, odlični krediti onde, putovanja sa popustom, ma, milina jedna. I što je najgore, bez akcija, sezonskih i drugih sniženja, većina nas ne bi mogla da se snabde, od prehrane, do garderobe… Ili bez kreditnih kartica, čekova na poček. Prvo se kupi ono što je neophodno za domaćinstvo, pa se plate računi, pa onda sve drugo po redu, uključujući i komunalne račune. Govorim o većini Zrenjaninaca. Podaci o prosečnim zaradama, bruto i neto, gotovo da nemaju smisla jer oni gube bitku sa cenama.
Posebno mi je žao kada čujem, skoro svakodnevno, da uglavnom mladi, nekada i cele porodice, odlaze iz grada…Odlaze tamo gde ima posla, gde će njihovo znanje biti cenjeno, gde će deci pružiti bolji život. Znam mnoge koji se nisu vratili. Znam i one koji jesu, ali ih je manje. I one koji su otišli na privremeni rad…
Nama ostaje da se potrudimo da gradu vratimo stari sjaj, ukoliko požele da se u njega vrate…