DI DžEJ I PRODUCENT MARKO BERBAKOV O ELEKTRONSKOM ANDERGRAUNDU KOD NAS

Grad ima inicijativu kojoj je potrebna podrška

  • Trendovi se menjaju, stalno moraš uvoditi nešto novo i prvo nailaziš na negativne reakcije, ali te to „gura” napred – kaže mladi umetnik

Ljubitelji elektronske muzike dobro znaju šta znači kada mogu da prepoznaju posebnu harizmu koju izvođač poseduje. Svojim perfektnim osećajem za muziku i neverovatnom energijom kojom zrači, di džej Marko Berbakov, osnivač dua „Subkontra”, sve više osvaja publiku u regionu i šire. Svoje iskustvo i šta je to sa čime se Zrenjaninci suočavaju, podelio je sa čitaocima lista „Zrenjanin”.
Kada si došao u kontakt sa tehno muzikom?
– Sa elektronskom muzikom i žurkama sam se susreo davne 1999. godine, kada sam imao 20 godina. Sve mi je bilo strano, muzika mi je čak bila najmanje prihvaćena jer mi je u to vreme bila velika nepoznanica. Bio je loš period, kada smo se svi borili za neke stvari. Kada sam odlučio da pokušam da se bavim time, vežbao sam tri godine dok se nisam opredelio da kupim svoje gramofone, miksetu i zvučnike. Nismo imali prodajna mesta gde smo mogli da nabavimo tehniku, izuzev prodavnica ploča, eventualno u Beogradu i Novom Sadu. Nakon toga sam godinu dana vežbao namiksavanje ploča dok to nije prepoznao jedan moj prijatelj, koji je u to vreme učestvovao u organizaciji događaja u Novom Sadu. I sledi moj debi 2003. godine na gradilištu u Novom Sadu sa Fakirom.
I kakav je bio osećaj?
– Bilo je fenomenalno. To je za mene bio šok. Bio sam toliko navežban da sam mogao žmurećki da radim (smeh). Nakon te prve svirke sam automatski postao ravnopravni član organizacije „Balkanhaus”, koja je u svom sklopu već imala nekoliko renomiranih domaćih di džejeva u to vreme i zajedno sa njima sam učestvovao u svemu.
Pretpostavljam da se tada rasplamslala tvoja kreativnost.
– Može se reći. Radio sam na početku uvodne setove pa sam se svojim radom i trudom podigao na nivo koji je tada bio izuzetno visok. U to vreme je sve bilo otvorenije, sad je to drugačije. Trendovi se menjaju, stalno moraš uvoditi nešto novo i prvo nailaziš na negativne reakcije, ali te to „gura” napred. Moraš pratiti svetski trend, a da to prilagođavaš okolini kojoj prezentuješ muziku. Upravo se tu vidi veličina nekoga.
Kakav je muzički ukus Zrenjaninaca i gde vidiš problem u klabingu kod nas?
– Jako je diskutabilan. Ne bih želeo nikog da potcenjujem, niti da vređam, ali mislim da su ljudi u Zrenjaninu uskraćeni za momente. Životna situacija je dovela do toga da ljudi nemaju prilike da stvore sopstveni muzički ukus, jer je nametnuta jedna vrsta muzike. Nije dovoljan samo dobar di džej i samo dobar klub. Zrenjaninu treba mnogo dobrih ugostitelja, koji zaista vole to što rade. Ipak svi radimo za novac, a Srbija je opterećena parama, strategijom, menadžerstvom. Samo u nekoliko klubova u Srbiji možete čuti kvalitetnu elektronsku anderground muziku. Danas je di džej u Srbiji preopterećen marketingom, da kada stane za pult izgubi energiju. To je najveća problemataka sa kojom se susrećemo, ne samo u Zrenjaninu, nego u čitavoj zemlji. Mislim da je elektronski andregraund u našem gradu velika nepoznanica. Ljudi greše ako misle da je sva elektronska muzika ista i da svakom pravcu muzike treba da pristupe isto. Svaki pravac ima svoju dekoraciju, svoj način izvođenja, svoju publiku koja će to ispratiti. Zrenjanin ima dobru inicijativu, kojoj treba više podrške. Ovom prilikom želim da pohvalim organizaciju „Soundlovers” festivala, koja je dosegla visok nivo. Voleo bih da se dešava u više formi. Najviše manjka takvih nekih stvari. Napredujemo, ali sporo. Pre ili kasnije se moraju neke stvari promeniti, samo je pitanje vremena.
Šta te inspiriše dok stvaraš muziku?
– Moj kreativan rad je mlad. Produkcijom zvuka sam počeo da se bavim pre četiri godine i iza sebe imam traku „Gedonit”, koju sam radio sa kolegom Vlastimirom Gajinom. Nas dvojica činimo duo „Subkontra” i pod tim imenom se bavimo produkcijom. Sve što smo do sada prezentovali ljudima, dalo nam je pravu sliku da to ima smisla. Zadovoljan sam dosadašnjim radom. Napredak će doći pre ili kasnije, jer bez odricanja nikada nećeš ni voleti to što si uradio, niti će drugi ljudi ceniti tvoj rad.

 

 

  • EGZIT I INOSTRANSTVO
    Prvi put sam puštao muziku 2007. godine na „urban-bag” stejdžu. To je stejdž koji je promovisao domaće producente i di džejeve. Meni se više dopadalo prvih nekoliko godina „Egzita” jer je veći akcenat bio na domaćoj sceni, dok sad ima svetsku dimenziju, što je prirodno. Drago mi je što sam bio deo najvećeg festivala u Srbiji, a to je tada bio moj vrhunac, što mi je dalo krila za dalji rad. Moj prvi inostrani nastup desio se u Budimpešti 2008. godine. Nakon toga sam proširio posao i na druge države. Ipak treba prvo u svojoj državi doseći nivo i ime.

I. Božić