Direktori

Piše: Ljiljana Bailović

Ko će da zaposli čoveka od 50 i kusur godina, koji je najviše pikove imao u partijskom mešanju karata, i to pre deceniju-dve, i posle završio u firmama koje nisu opstale? Teško, tu mora da se uključi politički uticaj i partijsko nadigravanje…
Ko će da ti zaposli decu, koja su, doduše, fakultetski obrazovana (pravnici, na pr.), ali su bez iskustva i ne mogu da otvore samostalnu advokatsku praksu? Tu opet mora da se umeša politika i stranački uticaj, moraš da budeš „u igri”.
Posao (redovna plata) za sebe i decu, to su danas vrlo jaki motivi za probijanje u stranačkim trgovinama uticajem. Sve ostalo što dobiješ je gratis, pogotovo osećaj moći i važenja (da si „stari lisac” koga partijska kombinatorika još ne može da preskoči). I – eto nam tolikih direktora u javnim preduzećima, sa čijom delatnošću bele veze nemaju. Ali znaju kako rade motori kadrovskih vrteški i recikliranja…
Zato ne verujem da će prestati da se vrte, bez obzira na najavljene konkurse za direktore (i do sada su raspisivani) i objektivno ocenjivanje kandidata. Idi begaj. Neće to još za 50 godina… Jer, posle narednih izbora, aktuelni direktor prelazi u savetnike, a direktorsku poziciju lepo vrati partiji za novo kadriranje. I mirna Bačka.
Nego, sreća je ako u javnom preduzeću postoje profesionalci koji stvari drže na utabanim poslovnim stazama – pod uslovom da se direktor ne meša u svoj posao (što retko biva). Ali i to ide samo do izvesne tačke, jer se bivši direktori-savetnici gomilaju, i gomilaju, i s njihovim brojem raste mogućnost da sve isklizne iz šina.
Jer, koliko vidim iz novinskih članaka, kadrovske komisije će, na konkursima za buduće direktore, najviše bodovati upravo godine provedene u javnom preduzeću. Dakle, baš savetnike…