DRAGAN POPARA ORGANIZOVAO JE U SEČNjU TURNIR U KARTAŠKOJ IGRI FIRCIK

Kad uspomene ožive i vreme stane

U znak sećanja na svog ujaka Radovana Dutinu, poznatijeg po nadimku Medo i tasta Branka – Baća Vujnovića, Popara je došao na ideju da organizuje turnir u firciku uz koji su se Medo i Baćo često sa prijateljima razonodili

Gdje je početak sjećanja?… Je li potreba ili htijenje? Stotine ljudi se zadržalo u mome pamćenju, mnogo događaja gamiže po mome mozgu i svaki zaslužuje da se zabilježi istinito… Ja ću biti posrednik, ljetopisac, ruka i sjećanje…” Ovako je Meša Selimović razmišljao o fenomenu sećanja svojstvenom svakom pojedincu.
Za prošla vremena i posebno drage ljude vežu nas uspomene. Uspomena se čvrsto držimo i na razne načine čuvamo: zapisujemo, prepričavamo ih, pravimo foto-albume, a sve kako nam ti protekli, a lepi životni trenuci ne bi iščezli.

KARTAŠKA IGRA OKUPILA PRIJATELjE
Dragan Popara živi i radi u Beogradu. U rodni Sečanj dolazi često, održava porodičnu kuću, ali mu je još važnije da kuća živi, da ljudi u nju dolaze, da bude mesto sastajanja, okupljanja, druženja. Kako kaže, bez toga kuća nema smisla. Baš zato, ali i u znak sećanja na svog ujaka Radovana Dutinu, poznatijeg po nadimku Medo i tasta Branka – Baća Vujnovića, ljude koje je mnogo voleo, došao je na ideju da organizuje turnir u firciku, kartaškoj igri uz koju su se Medo i Baćo često sa prijateljima razonodili.
Za prvomajske praznike u dvorištu porodične kuće, pod lozom, okupilo se mnogo igrača fircika, ali i članova mnogobrojne porodice, rođaci, prijatelji, komšije. Domaćin i organizator, Dragan Popara, nije krio zadovoljstvo.
– Negde pred novogodišnje praznike rodila se ideja da organizujem turnir. Sastavio sam tekst, napravio pozivnice i 3. januara poslao. Svi su bili oduševljeni. Nošen tim entuzijazmom, angažovao sam se da kuću dodatno repariram i doteram, iako je godinama redovno zajednički održavamo. Dosta vremena sam ovde proveo da bi sve ovako izgledalo – priča Dragan.
Osim ambijenta u kome će se okupiti i uz igranje fircika evocirati uspomene na Meda i Baća, Dragan Popara je vodio računa i o brojnim detaljima.
– Razmišljao sam kako će izgledati stolovi za kojim će se igrati, želeo sam da na njima sve bude isto: crne pepeljare, žuti upaljač, crno-žuti notes i hemijska olovka, i karte. Odštampan je plakat za najavu turnira, majice koje će printom podsećati na događaj, obezbeđeni su pehari, medalje i poklon špilovi karata za pobednike – ističe naš sagovornik.

SRDAČNI DOMAĆINI
Za stolovima 20 igrača fircika, od 24 koliko je pozvano. Ima i onih vremešnijih koji se sećaju minulog doba kada su se ljudi po kućama okupljali, družili i zabavljali uz tradicionalne, a danas skoro zaboravljene, društvene igre. Dragan i njegova supruga Goca, Baćova ćerka, domaćinski i srdačno svima posvećuju pažnju i staraju se da nikom ništa ne zafali.
– Divna je energija i atmosfera ovde. Okupili smo prijatelje koji su poznavali i voleli Meda i Baća, igrali sa nama karte, tu je i moja porodica. Svi su zadovoljni. Nas dvadesetpetoro se porodično, tri-četiri puta godišnje, okuplja na različitim mestima: u Subotici kod moje sestre, u Kragujevcu kod brata, nekad u Bogatiću kod rođaka, nekada ovde – sa ushićenjem konstatuje Dragan Popara.
Naši sagovornici o porodicama Dutina i Vujnović, kao i Radovanu i Branku, imaju samo reči hvale. Dutine su iz Miruša, Vujnovići iz Panika u Hercegovini. Blizina Dubrovnika, specifične duhovne i materijalne kulture imala je veliki uticaj na ove porodice, obrasce koje su usvajale i sa kojima su se i doselile u Sečanj. Obe familije su iznedrile mnogo intelektualaca, ali i pokrenule druženje, društvene igre, zabavu. Takvi su bili i Medo i Baćo. Oni koji su ih poznavali kažu da su bili omiljeni u Sečnju, a i šire; divni ljudi koji su plenili dobrotom i kao takvi zavređuju poštovanje.

CILj JE ISPUNJEN
Turnir je prevazišao porodični i prijateljski događaj, za njega je u Sečnju vladalo veliko interesovanje. Zato i ne čudi što je prvog dana maja zbog iznenadne kiše i poremećenog plana za fircik „pod lozom”, osoblje Hotela „Crveni cvet” izašlo u susret Draganu omogućivši da se prvi krug odigra u sali Hotela. Narednog dana vreme je, srećom, dozvolilo da se dva kola, kao i susreti za treće mesto i finale, odigraju onako kako je domaćin i organizator, Dragan Popara, osmislio – u dvorištu kuće.
Cilj je ispunjen. Kroz igru i druženje, evocirane su uspomene na drage osobe, Meda Dutinu i Baća Vujnovića. Pobednici su dobili nagrade, ali je najveći uspeh – iskazana volja mnogih da pomognu i da turnir postane tradicionalan. Na kraju, samo se može reći da je srećan onaj koji zna čega da se seti iz prošlosti, u čemu da uživa u sadašnjosti, i šta da planira u budućnosti.

  • INTERESANTNA I DINAMIČNA IGRA
    – Fircik potiče iz Mađarske, a igraju je i Hercegovci i Crnogorci. Kažu da se igrao i na dvoru kralja Nikole. Igra se sa 32 karte. Svima se deli po osam karata. Prvi koji je na redu se pita da li ima „zvanje” ili „adut”. Adut je kad imate damu i kralja iste boje. Ako igrač ima adut, karta te boje može da „poseče” svaku boju. Igra se do 501, a u jednoj partiji može maksimalno da se piše 230 poena, obično 170. Malo ljudi zna ovu igru. Veoma je interesantna, dinamična, traži dosta promišljanja. Naravno, uspeh zavisi i od toga kako vas „služi” karta – kaže Dragan Popara.

BRANKA ŠKRBIĆ