GORAN IBRAJTER, SELEKTOR FESTIVALA PROFESIONALNIH POZORIŠTA VOJVODINE

Glumci su se vratili, publiko

Zrenjanin je, od 23. do 29. aprila, domaćin 68. Festivala profesionalnih pozorišta Vojvodine. Nakon niza godina, povratak Festivala vraća i Zrenjanin u centar pozorišne umetnosti u Vojvodini. U Hramu boginje Talije, Narodnom pozorištu „Toša Jovanović”, čiji je hol nedavno obnovljen, biće izvedena najuspešnija ostvarenja protekle sezone. Razgovaramo sa Goranom Ibrajterom, selektorom Festivala, nekadašnjim direktorom zrenjaninskog Pozorišta.
Festival se održava pod sloganom „Glumci su se vratili, publiko”. Zašto?
– Drugu godinu za redom sam selektor Festivala profesionalnih pozorišta Vojvodine. U oba slučaja nisam sebi zadavao neki unapred određeni okvir, koncept koji bi presuđivao u izboru predstava, smatrajući da njihov kvalitet treba da bude isključivi kriterijum za izbor. Međutim, ove se godine nametnula jedna činjenica, koju, jednostvano, nije bilo moguće ne uvažiti. Reč je o nekoliko zaista vrhunskih glumačkih ostvarenja viđenih na vojvođanskim scenama. To me je opredelilo da upravo te i takve predstave stavim u prvi plan, pored njihovih nesumnjivih i drugih kvaliteta. Sa druge strane, i dalje verujem da je za magiju pozorišta neophodna, čak ključna, ona veza koja se uspostavlja između aktera na sceni i gledaoca. To se, nažalost, u našim pozorištima ponekad zaboravlja. Zato ova parafraza Šakspira i slogan „Glumci su se vratili, publiko”.
Odabrali ste sedam dramskih i pet predstava za decu. Kako ocenjujete sezonu?
– Ova je sezona specifična po velikom broju predstava ujednačenog kvaliteta i to je jedan od dominantnijih utisaka koje sam stekao. Neću puno preterati ako kažem da bi se mogle sačiniti dve, gotovo ravnopravne dramske selekcije. To može biti i znak izvesne stabilizacije repertoara naših pozorišta koja već duže vreme rade u otežanim uslovima i sa nedovoljnim finansijskim sredstvima. Može biti, ali ne mogu i izričito da tvrdim da je zaista tako.
Sa druge strane, uočio sam za ove dve godine da je produkcija predstava za decu u dubokoj krizi. Ona se, pre svega, ogleda u drastično smanjenoj produkciji. Kada se uzme u obzir činjenica da na prostoru Vojvodine deluju tri profesionalna teatra koja su specijalizovana za ovu vrstu pozorišta (novosadsko Pozorište mladih, subotičko Dečje pozorište i Lutkarska scena zrenjaninskog Pozorišta), zabrinjavajuće deluje podatak od prošle godine kada sam gotovo bio u situaciji da odaberem sve ponuđene predstave, kako bi se festival održao u punom kapacitetu. Srećom, subotičko Dečje pozorište još drži nivo uobičajene produkcije, pa je, zahvaljujući tome, izbegnuta situacija izbora bez izbora. Dakle, pitanje produkcije predstava za decu vrlo je ozbiljno, pa zato i ne čudi što su organizatori Festivala odlučili da se u okviru pratećeg programa porazgovara o ovom problemu.
Reč-dve o aktuelnom trenutku vojvođanske pozorišne scene…
– Vojvođanska pozorišta čine važan segment ukupne srpske pozorišne scene. Ne samo zato što baštine jednu, za naše prilike, bogatu tradiciju (ne treba posebno podsećati da su ovi prostori kolevka našeg teatra), već i zato što je njihova aktuelna produkcija i te kako relevantna za teatarski i kulturni prostor.
No, već sam pomenuo nimalo lake uslove u kojima pozorišta rade. U selekcionom ciklusu, dakle za godinu dana, na vojvođanskim scenama je izvedeno oko 45 premijera, računajući i predstave za decu. Ako se uzme u obzir broj pozorišta koja deluju na ovom prostoru, lako je zaključiti da je produkcija redukovana. Nažalost, to je stanje koje traje. Srećom, pozorišta i u takvim okolnostima pokazuju svoju vitalnost, ali to nikako ne može pravdati postojeću situaciju.

DELATI U KORIST KULTURE
Šta valja činiti za boljitak kulture, pozorišta i pozorišnih poslenika?
– Treba preokrenuti odnos prema kulturi. Ona ne sme biti tretirana kao puki potrošač, kao balast budžeta. Nije dovoljno samo galamiti kako nam se nekultura uvukla u sve pore života, o celodnevnoj rialiti torturi. I nije dovoljno samo izvikivati parole o značaju kulture. Treba delati, povećati udeo sredstava za kulturu u budžetu, treba uspostaviti sistem poreskih olakšica za one koji kulturu pomažu. A ima onih koji su spremni da podrže kulturu na taj način. Pomenuću primer „Gomeksa” koji godinama pomaže zrenjaninskom Pozorištu, ali i Sterijinom pozorju, na primer.

B. Jajić