Grip, kad mu vreme nije

Piše: Ljiljana Bailović
Visibabe su prošle još pre skoro mesec dana, sad cvetaju zumbuli, narcisi, kreće i spomenak. Izgleda, međutim, da je ovo proleće ljudima dosta teško palo: ambulantne čekaonice pune su pacijenata koji se žale na gripozna stanja, virusi posebno obaraju decu. Od prošle nedelje virusna plima je takva da u učionicu ponegde na nastavu dođu svega četiri đaka, ostali se bore sa temperaturom i drugim simptomima, pričaju prosvetari.
No, čini se da grip nije prolećna novinarska tema (više je jesenja i zimska), pa nam se uvukao u svakodnevicu nekako krišom, bez većih medijskih upozorenja. A i bili smo zauzeti krupnim martovskim vestima, kao što su haške presude i godišnjica bombardovanja, tako da je i predizborna kampanja prolazila više-manje uredno i očekivano (red tuk – red utuk), bez preteranih uzbuđivanja, a kamoli neće prolećni grip. Mada, poslednjih dana se i predizborna kampanja dramatizuje, očito ima dežurnih koji su se pobrinuli za to…
A pronela se i priča da je grip, ne-zna-se-zašto, ovoga puta baš najviše napao Zrenjanin, gde se trenutno šire sva tri virusna tipa: taman se izboriš sa jednim, dohvati te drugi, lomi te dok te ne slomi, zabeležena su i dva smrtna ishoda – možda i više, ali neće da nam kažu, maskiraju stvar… Grip je očito ove godine zakasnio, ali nas je na kraju ipak ošinuo, ispalo je da su se virusi pomešali sa mirisom plavog zumbula. Ali se nadam da će ustuknuti pod pritiskom prolećnog sunca. Bar ta nevolja da nas mine kad se, uoči vikenda, dnevna temperatura vazduha popne na 20-25 stepeni, kako meteorolozi najavljuju. Sunčevi zraci svakom stvorenju treba da donese olakšanje, zar ne?