HOMEOPATIJA: GRANA MEDICINE O ČIJOJ SE EFIKASNOSTI UVELIKO DISKUTUJE

Sve više pristalica takvog načina lečenja

Veliki broj ljudi i u svetu i Srbiji primenjuje homeopatiju, iako i dalje nisu usaglašeni stavovi naučne zajednice o efikasnosti ove medicinske grane. Pobornici homeopatije naglašavaju da ona leči tegobe različitih bolesti ali i da poboljšava ukupnu energiju i elan organizma. U pitanju nije alternativna grana medicine, već komplementarna, koja se može koristiti zajedno sa klasičnom medicinom, rekla je za list „Zrenjanin” dr Ljiljana Bajić Bibić, specijalista interne medicine i diplomirani homeopata.

SLIČNO SE SLIČNIM LEČI
– Homeopatiju je pre oko 200 godina osmislio lekar, Nemac Samjuel Haneman. Njen osnovni postulat: „slično se sličnim leči” suprotan je principu konvencionalne medicine da se suprotno suprotnim leči. Slično se sličnim leči znači da lek koji kod zdravog pojedinca izaziva određenu simptomatologiju te iste simptome leči kod bolesnika. Na primer, čaj od kantariona je odličan za želudac, pomaže kod gastritičnih tegoba. Međutim, kada bi neko zdrav nekotrolisano pio tri-četiri šolje čaja u toku dva-tri meseca, sigurno dobio gastritičnu simptomatologiju – objašnjava dr Bajić Bibić i dodaje da se homeopatija takođe zasniva i na poštovanju individualnosti pacijenta, uvažavajući ga kao kompletnu psihofizičku celinu.
– Nas klasične lekare kod šematskog lečenja uglavnom ne interesuje nikakva psihička karakteristika pacijenta, što nije slučaj kod homeopatije, gde se smatra da je bolest odraz poremećene ravnoteže celog organizma. Tako je u homeopatiji cilj izlečenja pacijent, a ne samo bolest koju gledamo kroz simptom – kaže ona.
U ovoj grani medicine koriste se posebni, homeopatski lekovi, koji bi trebalo da podstaknu prirodnu sposobnost organizma da se izleči. Prave se od minerala, biljnih i životinjskih sastojaka, koji nekada u osnovnom obliku nemaju lekovita svojstva, a mogu biti i toksični, poput arsenika koji se nalazi u sastavu jednog od najpopularnijih homeopatskih lekova – arsenikum albuma.

PLACEBO ILI STVARNO LEČENjE
– U proizvodnji homeopatskih lekova supstance se razblažuju i nakon toga protresaju. Na ovo se često osvrću kritičari homeopatije, koji kažu da se razređivanjem „u beskonačno” gubi i poslednji molekul supstance u rastvoru, pri čemu tako spravljen lek nema drugog efekta do placeba – kaže dr Bajić Bibić i odbacuje tvrdnje o neefikasnosti nemerljivih doza supstance u lekovima, te napominje da homeopatija funkcioniše po principima nanofarmakologije i „pamćenja vode”.
– Homeopatija se ne primenjuje u slučajevima kada bi se klasičnim lečenjem postigli brži i bolji rezultati, kao ni kada postoji evidentno oštećenje organa ili kada lekar proceni da prirodna sposobnost organizma da se izleči nije jaka. Zbog toga je veoma značajno medicinsko obrazovanje homeopate – upozorava dr Bajić Bibić, dodajući da je u praksi imala pacijenata koji su se navodno lečili homeopatski, ali se ispostavilo da su umesto lekova uzimali kuglice za ukrašavanje torti. – Danas se dosta medicinski neobrazovanih ljudi prihvata lečenja i tako bruka homeopatiju. Time se ugrožava pacijent koji bi se mogao brže izlečiti homeopatskim lekom, klasičnom medicinom ili zajedničkim lečenjem.
– Homeopatija se u Srbiji praktikuje od osamdestih godina prošlog veka, a 2002. godine osnovana je sekcija za homeopatiju Srpskog lekarskog društva. Od 2013. ona se izučava i kao predmet na specijalističkim akademskim studijama Farmaceutskog fakulteta, a takođe i u jednogodišnjim školama koje organizuje Srpsko lekarsko društvo, a koje je do sada završilo preko 250 lekara, farmaceuta i stomatologa – navodi dr Ljiljana Bajić Bibić.
Predavanje „Osnove homeopatije” organizovala je početkom novembra u Hotelu „Vojvodina” zrenjaninska podružnica Srpskog lekarskog društva – Društva lekara Vojvodine.

  • U HOMEOPATIJI JE SVE SIMPTOM
    Pregled pacijenata u homeopatiji specifičan je i dugotrajan. Sastoji se od pregleda medicinske dokumentacije, fizikalnog pregleda i razgovora sa pacijentom, što traje od dva do tri sata. –Pacijent najpre spontano opiše svoje tegobe a onda ih detaljno pitamo o svemu o čemu ih klasičan lekar obično ne pita, na primer – da li čvrsto spavaju, u kom položaju, šta sanjaju, da li imaju averzija prema nekoj hrani, da li su ljubomorni, kako reaguju na kritiku. U homeopatiji je sve simptom, za razliku od klasične medicine gde je simptom samo ona tegoba koju pacijent navodi prilikom pregleda. Posle razgovora traje proces iznalaženja leka koji takođe traje dva do tri sata – kaže dr Bajić Bibić.

MILANA MARIČIĆ