Hrabri sugrađani

Piše: MILENA BEČEJAC

Već godinama srećem u kraju ženu – hrabrost. Ona se otežano kreće, uz pomoć ortopedskog pomagala. Njen korak vredi više od koraka onih koji žurno prođu pored nje. Jer, ona se ne predaje, ona uživa u svojoj šetnji, laganoj, pažljivo odmerenoj…
Dan posvećen osobama sa invaliditetom ustanovljen je 1992. godine, kada je Generalna skupština UN usvojila rezoluciju kojom se sve zemlje pozivaju da obeležavaju taj dan s ciljem da se unapredi i omogući osobama sa invaliditetom jednako uživanje ljudskih prava i ravnopravno učešće u društvu. I zaista, koliko sam puta ostala fascinirana njihovim sportskim rezultatima, kada ih vidim da plešu, kako se druže, rade… Taj dan je obeležen u našem gradu i ove godine.
Početkom decembra, u „Zelenom zvonu” Guta je redovno organizovao humanitarne žurke za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim osobama. Udruženje „Suncokret” bilo je gost „Zvona”, predstavljali su svoj rad, svoju himnu koju su po tekstu Nikole Vratnjana komponovali Igor Dunđerski i Sebastijan Kerekeš. U napravljenom spotu, osim članova društva i volontera, učestvuju poznati muzičari. Posle bi usledila živa svirka, prava žurka, svi gosti zajedno. Umeo je Guta to dobro da radi, uvek pun novih ideja i optimizma. I svima nam je bilo lepo, i osećali smo da smo bili deo jedne lepe decembarske zrenjaninske priče.
Nema više „Zvona”. A nema ni lifta za studente sa invaliditetom. Srela sam par puta na „Pupinu” Milicu Knežević. Ona i Dražen se kreću uz pomoć invalidskih kolica. Njima su i dalje nedostupne slušaonice na spratu. Jedna je stvar solidarnost kolega, sasvim druga stvar su uslovi koje studenti i učenici sa invaliditetom treba da imaju. Gradska uprava je obećala da će do počeka ove školske godine pomoći u izgradnji lifta. Pokrajina je dala jedan deo sredstava. Visoko školstvo nije u nadležnosti lokalnih zajednica ali je obećanje – obećanje. I ništa od toga.
Ostaje nam da verujemo. Bar u susret praznicima, kada sve pršti od lepih želja. Valjda će se naći neki dobri Deda Mraz koji će učiniti i to čudo.
Ne verujete u Deda Mraza? Ni ja. Ali, lepo zvuči…