Ime grada

Piše: Ljiljana Bailović

Nepodnošljiva lakoća postojanja, što bi rekao Kundera. Koliko puta smo do sada menjali ime grada? Pet-šest puta, ponekad u kratkim intervalima od desetak godina, i manje… Pobednici vole da obeležavaju teritoriju. Bečkerek – Gros Bečkerek, Nađ Bečkerek, Petrovgrad, Zrenjanin. Ali, izgleda da to nije bilo dovoljno. Nego – ajmo, Jovo, nanovo.
Opet se sprema promena. Valjda je ovaj grad zgodan za taj posao. Da je manji, možda se ne bi zamajavali, da je veći, možda se ne bi usudili. Nego je taman! Uostalom, pobednici pišu istoriju. Važno je staviti svima na znanje ko je pobedio i od koje tačke počinje računanje vremena, nova era. A ovo dosadašnje ime grada se nekako baš uležalo, 70 godina traje, ceo ljudski vek takoreći. Mnogo je to, a i opasno: navikle se generacije na Zrenjanin, još će se pomisliti da je prirodno da se ime grada ne menja. Krajnji je momenat za obznanu da je došlo do smene klasnih pobednika, zajedno sa gradom uzeće i pravo da mu nadenu ime. Pobednik nosi sve, Dontov sistem.
U stvari, ne vidim zašto bismo se zaustavili kod prekrštavanja grada. Dobro, neka naselja već imaju značajna imena, ali za pregaoce posla koliko hoćeš. Eto, na primer, po čemu je znamenito ime Kleka, o Perlezu i Botošu da i ne govorim, a u našoj istoriji toliko neiskorišćenih heroja! Pa onda gradska jezera Begejska petlja 1, 2 i 3, pa kanalska mreža, reka Begej, Stari Begej, Kanal Begej, sve to plače za prekrstiteljima. Zato da na referendum stavimo ukupnu geografiju. Sutra bismo imali ganc novu zemlju, niko je više ne bi prepoznao. Ali, ništa zato, svaki stanovnik dobio bi knjižicu sa rasporedom novih geografskih imena – dok ne naučimo. Zar nisu tako i sportisti dobijali podsetnik sa tekstom nove himne da znaju šta da pevaju, za slučaj da pobede. Pa ko na vreme nauči i ako zna da na srce postavi tri prsta, taj može u reprezentaciju, ostali ne mogu, sećate se?