ISKUSTVO ZA CEO ŽIVOT: BORAVAK MLADIH ZRENJANINACA U KAMPU TEZE U FRANCUSKOJ I OBILAZAK EVROPSKIH GRADOVA

Dve nedelje nezaboravnog druženja

U ranim jutarnjim časovima, u četvrtak 20. jula, 55 mladih Zrenjaninaca uputilo se na trinaestodnevno putovanje po Evropi, a glavna odrednica bio je kamp Teze u Francuskoj. Putovanje je organizovao naš sugrađanin Marko Popov. Među putnicima najviše je bilo srednjoškolaca, kojima se pridružilo i nekoliko studenata, Novosađana, Bornjana, kao i novinarka ovog lista.

POČETAK AVANTURE
Prvi dan avanture počeo je posetom prestonici Mađarske. Budimpešta nas je dočekala vedrog neba, pa smo do večernjih časova uživali u pogledu na velelepne građevine, mostove, u prirodi, šetnji ulicama i fotografisanju.
U petak smo se probudili u jednom od najlepših i najstarijih gradova srednje Evrope – Pragu. Duh „zlatnog grada” ubrzo nas je razbudio, a zadivljujuća arhitektura ostavljala je bez daha. I dok se sunce prolamalo, prve fotografije ovekovečene su na čuvenom Karlovom mostu. Ulicama grada probijao se miris tvrdla, češkog tradicionalnog slatkiša, kojem nismo odoleli. Nakon višečasovnog obilaska, uputili smo se prema Francuskoj.
Sledeća stanica, u subotu, bila je u Strazburu, gradu na reci Rajni. Najviše nas je očarao Kolmar koji smo posetili u sumrak istog dana. Bajkoviti grad, kako ga mnogi zovu, u potpunosti je opravdao naša očekivanja. Karakterističan je po očuvanom starom gradu, arhitektonskim spomenicima i muzejima i mostićima ukrašenih cvećem.

ŽIVOT U KAMPU

U nedelju smo stigli u Teze, crkveni kamp gde se slivaju reke mladih iz Evrope, Azije, Afrike i Amerike. To je mesto gde se grade čvrsti mostovi prijateljstva, mešaju kultura i tradicija. Nedelju dana komunicirali smo najviše na engleskom jeziku, a kroz zajedničke igre, radionice u grupama podeljene po uzrastu (na kojima pričamo o sebi, svojoj državi, veri, školovanju), bliže smo se upoznali i stvorili radne navike života u zajednici. Spavali smo u višekrevetnim sobama. Kamp održavaju volonteri, neki su delili hranu, a naši sugrađani Vuk Milojević i Aleksandar Nestorović bili su deo „night welcome” tima čiji je zadatak bio da uveče proveravaju da li su svi otišli na spavanje.
– Dolazim pet godina ovde, a ove godine sam upoznao Aleksandra sa kojim se baš lepo družim. Svake godine upoznam i strance. Njima je smešno kad kažem da se zovem Vuk jer se na svakom jeziku drugačije izgovara moje ime. Kroz ovaj tim sam upoznao mnogo ljudi jer svi hoće da budu prijatelji sa mnom da bi mogli još malo da ostanu napolju da se druže – kaže Vuk, student medicine.

UVEK SE DOŽIVI NEŠTO NOVO
Sa njim se složio i devetnaestogodišnji Aleksandar, kome je ovo bio treći boravak u kampu. Ističe da je zanimljivo jer se sve aktivnosti sklope u dvonedeljno iskustvo i celokupno putovanje bude odlično.
– To je prilika da se za kratko vreme obiđe što više mesta. Ova godina je jedna od boljih, lepo smo se slagali. Nema kompleksa, svi smo isti – navodi Dušan Manojlović, dizajner, koji šest godina dolazi u Francusku.
Studentkinja prava Tamara Cekić, koja je treći put bila u Tezeu, ali prvi put sa mlađom sestrom Dijanom, ističe da su joj najviše prijale destinacije koje je obišla. Kaže da boravak čini zanimljivijim to što treba uskladiti navike sa nepoznatim ljudima u sobi. Sa njom su pošli i prijatelji iz Novog Sada, Maja Vujanović i njen dečko Nemanja Mirosavljević. Na Andreja Ksionžika, koji planira da upiše fakultet u Francuskoj, Teze ima poseban uticaj.
– Došao sam da bih vežbao jezik i upoznao način života u Francuskoj. Kamp je vredan posete jer mladi izlaze iz „sigurne zone” da probaju nešto novo. Ovde može mnogo da se čuje o drugim zemljama, kulturi, školovanju – kaže Andrej.

RAZBIJANjE PREDRASUDA
Patricia Almažan, rođena Parižanka, govori tečno francuski (majka joj je Rumunka, tata Francuz), a živi u Zrenjaninu. Prvi put je na ovakvom putovanju i ima samo reči hvale. Kako kaže, nije pričljiva, a u kampu je upoznala dosta vršnjaka iz raznih delova Evrope. Dijana Cekić, Katarina Kukin i Dejan Janjić su, takođe, prvi put iskusili boravak u Tezeu i poručuju svima da dođu kako bi vežbali jezik, upoznali nove ljude, i razbili predrasude jedni o drugima.
Tokom boravka u ovom okruženju, Zrenjaninci su se najviše družili sa Amerikancima iz Bostona. Naučili smo ih koliko vredi 200 dinara, oduševili su se „plazma” keksom, pričali smo o u školovanju, prelistavali list „Zrenjanin”, a bilo je i zaljubljivanja.
U subotu smo spakovali kofere, obišli obližnji grad Makon, a uveče se uputili ka Azurnoj obali. Narednog dana stigli smo u Kan, gde smo veći deo dana odmarali na peščanoj plaži. Veče smo proveli u Monte Karlu, a nismo propustili da zavirimo u najpoznatiju kockarnicu. Ponedeljak je bio namenjen obilasku Trsta, što je bio kraj našeg divnog druženja. IVA ISAKOV

REČ ORGANIZATORA
– Kamp Teze sam posetio 2004. jer je tada to bila jedina mogućnost da se putuje. Dve godine kasnije sam volontirao u kampu, da bih 2007. godine ostao tri meseca kako bih iskoristio vreme da obiđem Evropu. Potom sam počeo da organizujem putovanja i dovodim ljude u kamp. Volim da putujem i mislim da su turisti i sportisti najbolji ambasadori svoje zemlje, a ovo je prilika da predstavimo naš grad na najbolji mogući način. Odgovoran je posao, ali me privlači da svake godine vodim novu grupu ljudi. Zadovoljan sam kako je sve proteklo s obzirom da sve sam organizujem. Svakog leta obilazimo druge gradove – kaže Marko Popov, organizator putovanja.

IVA ISAKOV

1 B srpsko-americko prijateljstvo