ISTINE I ZABLUDE U GODINI PREDUZETNIŠTVA: KOLIKO DRŽAVA POMAŽE

Inspekcije na pogrešnoj adresi
Jačanje preduzetničkih snaga, pomoć preduzetnicima koji počinju posao ili su ga već razvili do određenog nivoa, pružanje finansijskog i nefinansijskog oslonca za dugoročni razvoj preduzetničkog duha, okosnice su velikog paketa različitih programa države, objedinjenih u projektu „Godina preduzetništva 2016”.
Strateško opredeljenje Vlade Srbije jeste razvoj konkurentne privrede. Međutim, koliko su realne mere koje propagira država i šta bi još, eventualno, moglo da se uradi kako bi se olakšalo poslovanje malih preduzetnika, pitanje je koje smo uputili onima koji se sa brojnim problemima u poslovanju suočavaju svakodnevno.
Opšti stav, iza koga stoje i različita udruženja preduzetnika, jeste da bi država mogla da pomogne mala i srednja preduzeća smanjenjem fiskalnih i parafiskalnih obaveza i doslednim suzbijanjem sive ekonomije.
– Zakoni koji se tiču preduzetništva dobro su definisani, ali država malo čini kada je reč o poboljšanju preduzetničkog ambijenta – stav je Miroslava Đurića, predsednika zrenjaninskog Opšteg udruženja samostalnih preduzetnika. – Lako je otvoriti radnju, ta procedura danas nije zahtevna, ali država nedovoljno motiviše poreske obveznike. Ne neguju se oni koji redovno izmiruju svoje obaveze, a time se stvara loš ambijent u preduzetništvu. Prosečan preduzetnik, zbog svega toga, danas živi život na granici ljudskog dostojanstva, umesto da bude ponosan na svoj rad.
Iako je, sa stanovišta države, planirano da tokom ove godine budu paralelno sprovedeni vrlo konkretni paketi pomoći privatnom sektoru, domaći preduzetnici su mišljenja da se više motivišu strani ulagači nego domaće snage.
Saša Bajić, vlasnik „BS kompjutersa”, smatra da velike firme koje dolaze u Srbiju dobijaju razne stimulacije i subvencije koje se tiču poreza i zapošljavanja novih kadrova, dok domaći preduzetnici koji jesu budućnost i koji bi trebalo da budu zamajac čitavog društva, ostaju po strani i ne pomaže im se.
– Jedino se u Srbiji stimuliše veliki kapital, što je dobro, ali ne treba zaboraviti male preduzetnike. Država nedovoljno stimuliše preduzetnike i seti ih se samo kada dođe do naplate poreza i doprinosa. I pored toga što je „Godina preduzetništva”, mi smo nepostojeći i, gotovo uvek, sva naša pitanja ostaju bez odgovora – kaže vlasnik „BS kompjutersa”.
Naš sagovornik smatra da se privatan posao u Srbiji ne ceni, a da inostrane kompanije zapravo jako malo novca ostavljaju u državnoj kasi.
– Poreske i tržišne inspekcije najčešće su kod firmi koje redovno izmiruju poreze, dok se velike ne diraju. Propisi i zakoni koji se tiču preduzetništva imaju dosta loših strana. Smatram da bi trebalo dosta uprostiti stvari i na taj način pomoći preduzetnicima – zaključuje Bajić.
Ljiljana Belić, vlasnica Foto studija „AS”, slaže se da bi država trebalo da sredi tržište i da ga organizuje kako bi bilo pristupačno svim malim preduzetnicima i proizvođačima.
– Preduzetnici će svoje mesto naći tako što će kroz komore i udruženja raditi na svojim problemima i na taj način dolaziti do adekvatnih rešenja. Nakon trideset godina u preduzetništvu, mogu reći da je najveći problem to što zakon nekima gleda kroz prste, a nekima ne, a morao bi biti jednako primenjen za sve. Država se uvek seti da retroaktivno naplati obaveze, a poreska i fiskalna disciplina morale bi biti jednake prema svim preduzećima, što bi nas sve zajedno dovelo do transparentnosti, te bi tada bilo lakše sagledati i rešiti probleme – kaže vlasnica Foto studija „AS”.
Lj. ĐURIĆ – S. EREMIJA

VELIKI SISTEMI – VELIKI RIZIK
– Mnogo je lakše kada je prisutno više malih preduzeća, jer kada par velikih kompanija otpusti mnogo radnika, udar na društvo je ogroman. Kada bi umesto velikih sistema postojalo više dobrostojećih manjih firmi koje država neguje, propadanje velikih ne bi omelo poslovno funkcionisanje određenih gradova -kaže Saša Bajić.