ISTRAŽIVALI SMO: DA LI I KOLIKO U NAŠEM GRADU NEDOSTAJE KVALIFIKOVANIH PROFESIONALNIH VOZAČA I KAKO SE TO ODRAŽAVA NA EKONOMIJU REGIONA

Odlazak iz zemlje zbog boljih plata!

Prema nekim procenama u Republici Srbiji nedostaje oko 8.000 šofera, a fali nam i 6.000 kamiondžija i 2.000 vozača autobusa. Ovaj negativan trend ne pogađa samo našu zemlju i okruženje. Najmoćnija ekonomija Evrope – Nemačka, takođe muku muči sa nedostatkom kvalitetnog vozačkog kadra. Otuda i nije čudo što sa prostora Balkana vlada pravi egzodus šofera koji idu za većim platama koje se nude na Zapadu.

UVEK AKTUELAN KONKURS
Situacija sa vozačima u Zrenjaninu je daleko od idealne. U taksi vozilima, autobusima i kamionima sve češće možete da sretnete šofere koji su ili pred penzijom ili već penzionisani. Na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje (NSZ) u Zrenjaninu ima svega 43 vozača i to za čitav okrug. Od tog broja 31 vozač je evidentiran u gradu.
Aleksandra Štrbac, zadužena za odnose sa javnošću NSZ, nam je rekla da poslodavci stalno traže šofere kako za rad u regionu, tako i za rad u inostranstvu.
– Ljude koje imamo u evidenciji jesu po formalnom obrazovanju vozači, međutim često nisu spremni da prihvate ponuđeni posao. Razlozi za to su različiti. Uglavnom se ne osećaju spremni da prihvate uslove koje iziskuje međunarodni transport. Naravno neki nisu zadovoljni uslovima koje im nude poslodavci, a mnogi zbog zdrastvenih problema ne mogu da rade ovaj posao – objasnila je Aleksandra Štrbac.
Vozači koji ipak odluče da rade u Srbiji imaju veliku muku. To su sertifikati ili licence, dokumenti bez kojih ne mogu da prevoze robu ili putnike. Zahtev za licencu mogu podneti svi oni koji imaju „C” i „D” kategoriju. Ipak ova procedura nije ni malo jeftina – košta 6.000 dinara plus troškovi obrade, a licence važe samo za vožnju po Srbiji. Problem je što vozači nisu ozbiljno shvatili potrebu za ovim dokumentom iako su imali godinu dana da ga nabave i sada su se stvorile gužve. Na sertifikat se čeka i do šest nedelja. Pored licence, vozač koji recimo hoće da radi preko granice mora da ode u MUP i tamo dobije KOD 95 koji zahtevaju poslodavci u inostranstvu.

SIGURAN POSAO
Mario Hajdu, zamenik direktora srednje Tehničke škole u Zrenjaninu je rekao da interesovanja za smer vozača u ovoj školi ima, jer učenici znaju da ih posle škole čeka siguran posao.
– Svake godine upiše se oko 30 učenika na smer vozač motornih vozila. Naši učenici su veoma traženi zato što ovde ipak tri godine uče samo o vožnji. Oni su u prednosti u odnosu nekog ko recimo ode u auto-školu i za par meseci položi i postane šofer. Mi iškolujemo dosta vozača, međutim oni zbog boljih plata – čim mogu odu preko, i onda mi ostanemo bez školovanog kadra i tako u krug. Učenici koji završe smer za vozača motornih vozila dobijaju probnu vozačku dozvolu i to „B” kategorije. To u praksi znači da oni kada steknu diplomu ne mogu odmah da upravljaju teretnim vozilom zbog zakona, već moraju da čekaju dve godine posle čega dobijaju „C” kategoriju – istakao je Mario Hajdu.
Dragoslav Mišić iz Lukićeva je od 1986. profesionalni vozač. Tokom svog radnog veka prošao je čitavu bivšu Jugoslaviju i veći deo Evrope. Smatra da današnji mladi vozači nisu dovoljno obučeni kad sednu za volan.
– To danas možda zvuči čudno, ali ja sam posle završene srednje škole postao stipendista velike špediterske firme „Saobraćaj i transport” u kojoj sam posle i počeo da radim. Tada ste kao mlad vozač imali minimum 6 meseci obuke u firmi sa nekim iskusnim kolegom, bez obzira što ste se obučavali u svojoj srednjoj školi. Tek posle ste dobijali svoje vozilo. Danas, međutim, mladi sedaju za volan bukvalno posle obuke koja po meni nikako nije dovoljna da bi neko postao profesionalac. Poslodavci zbog manjka kadra i žurbe ih odmah „guraju u vatru”. Zamislite, imate 20 godina i daju vam kamion od 100.000 evra i kažu idi za Francusku ili Nemačku. To je velika odgovornost i stres za mladog čoveka. Ranije vi niste samo bili šofer, nego ste morali da budete pomalo i mehaničar, da popravite neki kvar, da umete gumu da zamenite. Tada nije bilo mobilnih telefona, morali ste da se snađete. Danas mlad šofer kad mu se pokvari vozilo pozove majstora i čeka. Posle raspada Jugoslavije i propasti mnogih velikih firmi, vozača svih profila je bilo previše. Posao se jako teško nalazio. Tako je bilo i početkom 21. veka. Niko nije razmišljao da će doći do manjka vozača. Danas smo u situaciji da nam ljudi koji su uveliko u penziji voze kamione, taksije i autobuse – ukazao je Dragoslav Mišić.

NEDOSTATAK TAKSISTA
Dragan Vidaković, vlasnika „I-taksija”, je rekao da i njih muči nedostatak vozača kao i sve ostale koji se bave prevozom robe i putnika.
– Stupanjem na snagu novog zakona o prevozu putnika u drumskom saobraćaju krajem prošle godine, ovaj problem je dodatno uvećan taksi firmama iz razloga pooštrenih uslova koje moraju da ispunjavaju taksi vozači. Naime, pored obaveze završene saobraćajne škole, od taksi vozača se traži da ima i najmanje pet godina aktivnog radnog iskustva kao vozač motornog vozila, što je apsurdno jer se ovakav uslov ne postavlja ni profesionalnim vozačima kamiona i autobusa!
Osim toga, za taksiste je propisana i obaveza polaganja ispita poznavanja grada, što smatramo da je dobro, ali dodatno otežava proces zapošljavanja novih vozača. Verujemo da je zakonodavac ove kriterijume, kao i kriterijum ograničenja broja taksi vozila, doneo kako bi se uredilo tržište taksi usluga, zaustavila nelojalna konkurencija, povećao kvalitet taksi usluga i naplata poreskih obaveza taksista. Međutim, u ovom momentu, kada Srbiji nedostaju profesionalni vozači koji ne mogu da zadovolje ove uslove, mišljenja smo da će se napraviti dodatni problem jer će postojećih taksi prevoznici sve teže uspevati da ispune zahteve korisnika usluga – istakao je vlasnik „I-taksija”.
Vidaković je napomenuo i da se ovo udruženje na lokalnom nivou obratilo nadležnoj službi i gradonačelniku, ali da su na žalost oni nemoćni jer zakonski propisi određuju kriterijume i oni su u obavezi da ih poštuju i sprovode na lokalu.

  • IZMENE PRAVILNIKA
    Ne idu samo mladi vozači preko granice već i mnoge njihove starije kolege koje su maltene jednom nogom već u penziji. Udruženja prevoznika u Srbiji upozorava da će ovaj problem sa godinama samo biti veći. Jedan od njihovih predloga jeste da se pod određenim uslovima spusti granica za dobijanje dozvole za „D” kategoriju. Prema važećim zakonu, za volan autobusa vozač sme da sedne sa navršene 24 godine. Sa druge strane đaci saobraćajne škole sa 18 godina stiču pravo da voze kamion odnosno „C” kategoriju. Oni da bi mogli da polažu za autobus moraju da čekaju 5 godina minimum. Da bi se rešio ovaj problem Udruženje „Panona transport” je predložilo da oni koji završe tri godine saobraćajne škole mogu da dobiju probnu dozvolu za autobus na pet godina. Za to vreme imali bi praksu u trajanju od godinu dana gde bi smeli da voze autobus samo bez putnika, a nadgledao bi ih vozač sa najmanje pet godina iskustva.

  • Miroslav ZELEN: PODMLAĐIVANjE KADRA
    Manjak mladih vozača oseća se i u autobuskom prevozu u gradu na Begeju. Direktor „Banat transa” Miroslav Zelen ističe da ovo preduzeće ima dovoljan broj vozača za optimalan rad, ali da nikako ne mogu biti zadovoljni sa njihovom starosnom strukturom.
    – Većinom su to ljudi koji su, možemo reći, u drugoj polovini radnog veka. Mladih vozača smo imali jako malo međutim preduzeli smo mere da to popravimo. Ideja je bila da naša firma plati polaganje mladim vozačima. Kada polože mi ih primamo u radni odnos, oni voze kombi vozilo „B” kategorije za početak. Kada steknu uslove da voze autobus mi im i to polaganje plaćamo. Posle toga upućujemo ih u posao, odnosno kako da naplaćuju karte, da se ponašaju prema putnicima i naravno upoznajemo ih sa vozilima kojima će upravljati. Ovaj naš projekat je zaživeo i polako, ali sigurno podmlađujemo naš kadar – objasnio je Miroslav Zelen.

Ž. Mišić