ISTRAŽIVALI SMO: GDE SU MESTA VEČNOG POČINKA ZNAMENITIH ZRENjANINACA I U KAKVOM SE STANjU TRENUTNO NALAZE?

Groblja su muzeji na otvorenom koje moramo sačuvati

Koliko god to možda morbidno zvučalo, groblja su sjajan izvor podataka za sve ljubitelje istorije, naročito za one koji se bave istraživanjem lokalne istorije. Vrlo često (nažalost), ona su i jedini izvor podataka o određenim ličnostima, gde je moguće saznati njihove osnovne biografske podatke ili detalje o članovima njihovih porodica

Sama pomisao na groblja u čoveku izaziva jezu jer ga suočava sa jedinom i neizbežnom stvari na ovom svetu-smrću. Pa ipak, groblja i grobovi nisu samo mesta našeg poslednjeg počinka, već spomenici prošlosti i davnih vremena. Na teritoriji Grada Zrenjanina, ne računajući naseljena mesta, postoji sedam grobalja: Temišvarsko, Tomaševačko, Gradnuličko, Rimokatoličko (Kalvarijsko), Reformatorsko-Evangelističko (u sklopu kojeg se nalaze spomen-obeležja sa nekadašnjeg Jevrejskog groblja), Centralno (Novo groblje) i Mužljansko groblje.


Mnoga od njih nekada su se nalazila na periferiji, a širenjem grada danas su u njegovim centralnim delovima. Na svakom od njih počiva velik broj znamenitih ličnosti čiji su životi tesno povezani sa istorijom Grada. Najviše znamenitih sugrađana svoj večni mir pronašlo je na Tomaševačkom groblju između ostalih i Todor Manojlović, književnik, Aleksandar Sekulić, slikar, dr Vasa Savić, specijalista ftiziolog i epidemiolog, dr Slavko Županski, advokat, predsednik Prvog srpskog narodnog odbora i veliki župan Torontalske županije, Emil Gavrila, advokat, političar i senator Kraljevine Jugoslavije (1931-1933), Živko Terzin, posednik i trgovac, dr Aron Pešić, lekar, Nestor Dimitrijević, ugledni velikobečkerečki trgovac i narodni dobrotvor, Dragutin Mojić, sveštenik, Đoka Brankovan, osnivač „Sokolskog društva”, mecena i ugledni građanin, Radu Flora, rumunski filolog, lingvista, pisac, istoričar književnosti i književni kritičar, Đura Roknić, fotograf, Marinko Šebez, filmski glumac.
– Koliko god to možda morbidno zvučalo, groblja su sjajan izvor podataka za sve ljubitelje istorije, naročito za one koji se bave istraživanjem lokalne istorije. Vrlo često (nažalost), ona su i jedini izvor podataka o određenim ličnostima, gde je moguće saznati njihove osnovne biografske podatke ili detalje o članovima njihovih porodica. To je, uz potencijalnu stilsko-umetničku vrednost i glavni razlog zašto ih treba čuvati. Budući da je većina ovih znamenitih ličnosti sahranjena na relativno malom prostoru, praktično jedni do drugih, možda nije preterano govoriti o svojevrsnoj „aleji zaslužnih građana” – kaže dr Filip Krčmar, istoričar.

O GROBNIM MESTIMA STARAJU SE ISKLjUČIVO KORISNICI
Na Katoličkom groblju počivaju velikani Konstantin Daniel, slikar, Tivadar Vanjek, slikar i fotograf, Gustav Lauka, pisac, članovi advokatske porodice Varadi, Ištvan Oldal, fotograf, Servo Mihalj, narodni heroj i učesnik NOB-a, Vilmoš Loci, košarkaš. Slobodan Bursać, profesor muzike i dirigent vekuje na Temišvarskom, a Ivan Danikov, književnik na Novom groblju.
Na Gradnuličkom groblju nalaze se grobovi boraca, zemljoradnika i ruskih emigranata koji su se naselili u našem gradu.
O upravljanju i održavanju grobalja stara se Javno komunalno preduzeće „Čistoća i zelenilo”, o čemu je detaljnije govorio Obren Pribišić, diplomirani pravnik, direktor opšteg i pravnog sektora.
– U prvom redu mogu da kažem da gradske odluke, koje su od 90-ih godina regulisale pitanje sahranjivanja, nisu na poseban način uređivale pitanja vezana za status znamenitih ličnosti, koje su sahranjene na gradskim grobljima. O grobnim mestima staraju se srodnici preminulih. Postoje i grobna mesta u kojima počivaju znamenite ličnosti i koje nemaju staraoca. Iz navedenog razloga, nova Odluka o upravljanju grobljima, sahranjivanju i obavljanju pogrebne delatnosti koju je usvojila Skupština grada Zrenjanina predviđa da se nadgrobni spomenici od posebne umetničke ili istorijske vrednosti i grobovi zaslužnih pokojnika nalaze pod posebnom zaštitom o čemu se vodi posebna evidencija – ističe Pribišić.


Posmrtni ostaci umrlih lica počivaju u grobnom mestu najmanje deset godina od dana sahranjivanja. Vreme korišćenja grobnog mesta se može produžavati ukoliko se grobno mesto uredno održava, ukoliko je naknada uredno plaćena i da se grobno mesto ne nalazi na groblju ili delu groblja koje je stavljeno van upotrebe.
– U slučaju smrti lica koje je označen kao korisnik grobnog mesta, isto će biti dalje dodeljeno naslednicima. U slučaju da grobna mesta nemaju naslednike, po proteku obaveznog roka počivanja, nakon sprovođenja procedure javnog oglašavanja, ukoliko se utvrdi da je grobno mesto napušteno, posmrtni ostaci nakon ekshumacije, mogu biti preneti u zajedničku grobnicu, a grobno mesto dati na korišćenje drugim licima.
Međutim, grobovi znamenitih ličnosti koji nemaju naslednike i o kojima nema ko da brine, neće biti predmet javnog oglašavanja niti će se grobna mesta u kojima oni počivaju dodeljivati, drugim licima s obzirom na to da zaslužuju dužnu pažnju – kaže naš sagovornik.

POSEBAN STATUS…
Prema njegovim rečima, odluka bliže ne definiše ko je nadležan da obavlja procenu umetničke, istorijske vrednosti spomenika niti bliže uređuje pitanje ko su znamenite ličnosti i šta se podrazumeva pod terminom posebna zaštita.
– Ovo pitanje je regulisano drugim propisima na osnovu kojih je Zavod za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin pod zaštitu stavio sledeće kapele i grobove: kapele na Temišvarskom Gradnuličkom i Tomaševačkom groblju i grobove Todora Manojlovića, dr Slavka Županskog, dr Emila Gavrile i Nestora Dimitrijevića, kapelu na katoličkom groblju sa kalvarijom i grobove Konstantina Danijela i Tivadara Vanjeka, kapelu na protestantskom groblju i Jevrejsko spomen-groblje – kaže naš sagovornik.
Javno komunalno preduzeće „Čistoća i zelenilo” poseduje određene evidencije koje se odnose na znamenite ličnosti, a u narednom periodu u planu je i mapiranje gradskih grobalja i uređivanje grobova znamenitih ličnosti koji nemaju staraoce.
– Groblja su muzeji na otvorenom gde počivaju značajne istorijske ličnosti, zemljoposednici, industrijalci, pisci, slikari, lekari, apotekari, glumci, sportisti, advokati, znani i neznani, oni koji su stvarali istoriju našeg grada i koji nisu zaslužili da budu zaboravljeni – naglašava Pribišić.

MNOGI SPOMENICI SU ZAPUŠTENI I OŠTEĆENI
Veliki broj nadgrobnih spomenika na zrenjaninskim grobljima su i umetnički vredna dela. Svaki grob priča je o najmanje jednom životu, ali i bezbroj drugih, znanih i neznanih sudbina. Ima i grobova koji su, uprkos kulturnoj, umetničkoj, istorijskoj vrednosti zapušteni. Jedni su bez naslednika, dok o drugima i sami korisnici ne vode računa.
Takvi spomenici su prekriveni suvim cvećem, obrasli u mahovinu, travu, ladolež, porušeni, oštećeni ljudskim nemarom ili zubom vremena.
Na mnogima su slova izbledela do te mere da se ne može rastumačiti ko je tu počivao (ili počiva). Na očuvanim možemo čitati razne simbole (pravoslavne, katoličke, jevrejske, komunističke, grbove plemićkih porodica, geometrijske i floralne motive, od kojih je žalosna vrba najčešća), tekstualna i grafička rešenja, citate, a sama grobna mesta mnogo govore o imovinskom i društvenom statusu pokojnika.
Umetničku vrednost samih spomenika i skulptura pojasnio je Bojan Kojičić, istoričar umetnosti-konzervator u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin.
– Jednom prilikom sam detaljno obišao sva zrenjaninska groblja i Rimokatoličko je na mene ostavilo najimpresivniji utisak, jer tamo počivaju neki od najbogatijih Bečkerečana. Imućniji građani su imali mogućnosti da sebi i svojim porodicama podignu monumentalne nadgrobne spomenike, želeći time da i posle smrti privuku pažnju živih i ostave večni podsetnik na njihov kratak boravak na ovom svetu – napominje Kojičić, te dodaje da su neki od tih spomenika obogaćeni skulpturama, arhitektonskim elementima i reljefima.

BRIGA O ZNAMENITIMA
Sugrađanin Stevan Vukov, apotekar, održava i nekoliko grobova znamenitih Zrenjaninaca, pored grobnica rodbine i prijatelja.
– Kao građani, proteklih decenija napravili smo nekoliko ozbiljnih propusta po pitanju poštovanja naših preminulih sugrađana. Dislokacija Jevrejskog groblja sa svim pratećim kontradiktornostima, nebriga o Optantskom groblju, čiji status nije definisan, kao i brojni grobovi znamenitih sugrađana koji su netragom iščezli iz različitih razloga samo su neki od njih. Pored grobnica rodbine i prijatelja, održavam i grobnicu znamenitog apotekara Milivoja Moljca, jednog od najmarkantijih imena jugoslovenske farmacije u periodu između dva svetska rata. On je bio veliki rodoljub, političar, čovek na vodećim položajima u Sokolskom društvu, Jadranskoj straži, Narodnoj odbrani, Crvenom krstu i brojnim strukovnim organizacijama.


Ugledni Zrenjaninac, koji je godinama predano brinuo o grobnici Moljčevih, posle smrti poslednjeg člana porodice, usled pogoršanog zdravstvenog stanja više nije bio u mogućnosti da to i nadalje čini. Znajući da sam proučavo i pisao o Milivoju Moljcu kao starijem kolegi, ustupio mi je staranje o njegovoj večnoj kući – priča Stevan Vukov koji vodi brigu i o večnoj kući dr Vase Savića, najistaknutijih boraca na polju borbe protiv tuberkuloze, ne samo u našem gradu, nego i u Kraljevini Jugoslaviji.
– Prethodno smo uspeli, ljudi iz gradske „Čistoće” i ja, da zajednički iznađemo rešenje za opstanak grobnice dr Vase Savića, kojoj je u jednom momentu bilo predviđeno izmeštanje. Njegovoj grobnici pretila je sudbina grobnice dr Miše Matića, koja je, pre dvadeset godina sticajem okolnosti zauvek nestala– kaže Vukov.

  • UMETNIČKA VREDNOST
    – Interesantno je i to da se po izgledu spomenika može datirati decenija u kojoj su podignuti. Pronašao sam par prelepih, isklesanih u stilu secesije, kao i nekolicinu sa tajanstvenim plemićkim grbovima. Mnoge od tih raskošnih spomenika isklesale su vešte ruke kamenorezačke radionice Tuner. Iako se ne mogu porediti sa grobljima većih i bogatijih gradova, ima zaista onih koji privlače pažnju umetničkom vrednošću – naglašava Bojan Kojičić i dodaje da ima znamenitih Zrenjaninaca sa vrlo skromnim nadgrobnim spomenicima, kao i manje znamenitih ili potpuno nepoznatih porodica sa impresivnim spomenicima.

Miroslava Malbaški