Joj, ne mogu da verujem

Piše: Milena Bečejac

Kada sam u pekari kupovala hleb, stavila sam fiskalni račun u kanticu sa smećem, kako to obično i činim, a jedan gospodin me je učtivo oslovio. Mislim, šta je sad, pa korpa je tu i ostavljena da bacite mastan papir od bureka i papir iz kase. Ali ne, on je samo hteo da mi skrene pažnju da čuvam račun i da ga šaljem za nagradnu igru. Zahvalim se ja lepo, ali i dalje sam u čudu – kakvo slanje, kakve nagrade, vidim da sam totalno neobaveštena.
I onda čujem. Vlada smislila neku nagradnu igru „Uzmi račun i pobedi”, građani mogu besplatno da šalju koverte sa najmanje 10 fiskalnih računa ili slipova izdatih u ovoj godini sa iznosima od najmanje 100 dinara. To traje do 1. aprila, pa mi se odmah učinilo kao „aprilili”, a vidim svi krajnje ozbiljni.
Besplatan koverat se kao dobija na pošti. E, ali koverata nema. A ljudi dal dokoni, dal da vide šta će biti ako će biti, stoje, sede po zrenjaninskim poštama i čekaju. Koverata nema, pa nema. Stigne tek koji, ali šta je to za ovoliki grad kakav je naš. Naravno, tu su i komentari – ma, to ovi sa pošte… Čudo jedno, niko da grdi Vladu i njene pametnjakoviće koji su to smislili.
Ustvari, sasvim su dobro smislili. Bolje da se zamajavamo fiskalnim računima i nagradnim igrama, nego da mislimo kolike su plate, penzije, hoće li se vratiti ono što je uzeto radi prosperiteta države, hoće li se smanjiti broj nezaposlenih. Ili – kada će Zrenjaninci dobiti vodu za piće (možda nije dobro da to bude ove godine zbog baksuznog broja 13, koliko je prošlo od vremena kada je zabranjena za upotrebu), kako platiti grejanje, kako doživeti bolje sutra… Ma, ne, šta to ima veze. Hajde da se (s)igramo fiskalnih računa, pa ko uspe, uspeo je… Evo ti ništa, i dobro ga čuvaj…
Samo, loša stvar je u tome što sam počela da iz kesa i torbe vadim neke račune. Eto, i ja se primila…