Još bolje i lepše mesto

Piše: Milena Bečejac

Poštovani, selimo se iz vašeg komšiluka. Idemo na još bolje i lepše mesto…
Tako piše na izlogu jedne od prodavnica u mom kraju. Dobro, svako ima prava da ide tamo gde je bolje, ali – zašto to nije to naše mesto. Dobro, sve to danas ide tako. Danas, u nekom od brojnih lokala u gradu se prodaje to i to, kroz par meseci nešto drugo, pa se opet i to zatvori, onda osvane nešto treće. A ima slučajeva kada lokali ostaju prazni.
Još bolje i lepše mesto od mog kraja, sudeći po poruci nekadašnjih komšija, jeste centar grada. Tačnije, ulica dr Emila Gavrila, odnosno Pupinova. Jer, u ove dve ulice, koje se nastavljaju jedna na drugu, sve više je prodavnica polovne robe. Ima ih više od deset, i otvaraju se nove. Verujem da to ne bi bilo tako da nema kupaca. Zapravo, već znamo odavno da prodavnice sa robom „iz druge ruke” imaju svoje kupce jer u njima mogu da se nađu dobri, kako se to kaže, komadi odeće. Stiže letnja kolekcija, ima i svečanih haljina, prodavci kažu da su pogodne za maturu. I malu, i veliku.
Standard nam je odavno takav da više ne možemo da se lepo obučemo u buticima kojih ima u gradu, i stvarno imaju dobru i kvalitetnu odeću. Naravno, svaka roba ima svog kupca, ali Zrenjaninke kupe i tako neki skuplji deo garderobe, pa se to lepo uklopi sa onim iz prodavnica polovne robe, a često i sa onom kupljenom na buvljoj ili, kako kažu, tandar pijaci.
Stvar je u tome što je sve u našem životu krenulo kao druga ruka, štedi se na svemu, čak i na hrani, pa opada i prodaja hleba našeg nasušnog. Malo se razbaškarimo s parama kada su praznici, ali ne baš preterano, pa posle i to iskijavamo. Jer, kada vam se na gomilu skupe računi, pogotovo oni za grejanje, propadnu vam svi planovi o lepšoj kupovini.
Tako je stil naše svakodnevice u duhu sekond henda. Šta da radimo? Ne znam. Ma, dok zajedno ne smislimo kako dalje, odoh do Pupinove, da obiđem prodavnice polovne robe i kupim nešto sebi za 50 dinara.