KLAUDIJA KLOPOTAN, AKTIVISTICA UDRUGE BANATSKIH HRVATA

Društvo jednakosti i građanskih prava za sve je ideal kome trebamo težiti

Klaudija Klopotan rođena je u Zrenjaninu 12. studenog 1972. godine. Po struci je kemijski tehničar, a uposlena je u tvrtki Dräxlmaier. Udruzi banatskih Hrvata pridružila se 2017. godine, a 2019. postala je članica Hrvatskog ženskog foruma Vojvodine „Cro Femina“. Na izbornoj skupštini Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Podružnice Banat održanoj u veljači ove godine u Starčevu, izabrana je za predstavnicu foruma žena ove političke organizacije. Na nedavno održanim izborima bila je kandidatkinja liste „Vojvođanski front – ujedinjeni za demokratsku Srbiju“ za zastupnicu u Narodnoj skupštini Republike Srbije, dok je na pokrajinskoj razini pretendirala na mjesto u vojvođanskom parlamentu. Udana je, majka je troje djece i baka dvoje unučadi.

Što Vas je potaknulo da se uključite u rad Udruge banatskih Hrvata?
̶ Kao pripadnica hrvatskog naroda u Vojvodini dugi niz godina imala sam silnu želju angažirati se i sukladno svojim mogućnostima početi djelovati u okviru zajednice na kulturnom i političkom planu. Bila sam svjesna da na području Banata ne postoji niti jedna asocijacija ili grupa koja oko sebe okuplja moje sunarodnjake i smatrala sam to velikim minusom za sve nas, budući da smo na ovim prostorima prisutni stoljećima. Kada sam doznala da je 2016. godine u Zrenjaninu Goran Kaurić osnovao Udrugu banatskih Hrvata, stupila sam u kontakt s njim, popunila pristupnicu i postala njezinom ponosnom članicom. Smatram da je nastanak Udruge bio povijesna prekretnica u smislu da smo napokon dobili jednu krovnu organizaciju koja će štititi naše nacionalne interese, čuvati tradiciju i bogatu baštinu koju su nam ostavili preci.
Pratite li manifestacije koje Udruga organizuje tijekom godine? Jeste li zadovoljni aktivnostima i programom?
̶ Posvećujem veliku pozornost onome što se u zbiva u zajednici, pa stoga i željno iščekujem svaki skup koji se priređuje. Veoma se radujem najavama manifestacija u srednjem Banatu zakazanih za ovo ljeto i jesen, a organizatori me svakako mogu imati u vidu kad je riječ o bilo kojoj vrsti pomoći pri realizaciji izložbi, predavanja i tome slično. Primjećujem da je naglasak stavljen na velikane našeg naroda u Banatu i obljetnice njihovog rođenja koje slavimo ove godine. Čini me neizmjerno sretnim da postoji netko tko čuva sjećanje na njih i što veći broj pripadnika zajednice želi okupiti u povodu obilježavanja tih važnih obljetnica. Povrh svega, želim istaknuti da bih voljela da aktivnosti bude više. No, ipak, svi skupa moramo raditi na tome da nam kulturni život bude raznovrsniji. Nadam se da je trenutna situacija s pandemijom i zabranama koje ona sa sobom nosi samo prolazna epizoda, te da neće osujetiti održavanje planiranih događaja.
Bili ste kandidatkinja na ovim izborima. Kakva ste iskustva pritom stekli?
̶ Stavljanjem mojega imena na listu velike koalicije u kojoj su se nalazili i vojvođanski Hrvati ukazana mi je velika čast. Kandidatura je za mene istodobno bila i neki novi oblik odgovornosti koji prije toga nisam imala mogućnost osjetiti. Istupila sam kao predstavnica svoga naroda u Republici Srbiji, ali i svih žena pripadnica manjina. Mislim da je važno da osobama poput mene koje nemaju izgrađenu političku karijeru bude pružena šansa da pokušaju ući u državne institucije i tijela i s tih pozicija zastupati interese šire zajednice. Nadam se da je ovo samo početak i da će preda mnom biti još političkih angažmana. Bez obzira na sve uvijek ću se truditi opravdati pruženo povjerenje građana koji me budu podržali.
Zbog čega je bitno da manjine sudjeluju u političkom životu?
̶ Mislim da je to iznimno važno. Društvo jednakosti i građanskih prava za sve je ideal kome trebamo težiti. Jedini način da se što je moguće više približimo tome jeste borba kroz institucije. Svjesna sam da sustav nije takav da omogućuje da glas jedne osobe poput mene bude uvažen i vrednovan na pravi način, ali smatram da se s nekih pozicija ipak može utjecati na promjene. Promicanje i poštivanje ustavom i zakonima zajamčenih manjinskih prava treba da bude točka oko koje nema političkog spora. U državi koja gaji takve vrednote ima mjesta za različitosti u bilo kom smislu.

Kako biste ocijenili trenutni položaj hrvatske zajednice u Banatu?
̶ Značajne promjene dogodile su se u posljednjih nekoliko godina. Njezin je status sada sasvim zadovoljavajući, mada uvijek može bolje. Rad Udruge banatskih Hrvata odvija se nesmetano i uz potporu lokalnih, pokrajinskih i državnih ustanova. Odskora imamo i svoje prostorije, što je pokazatelj da jedino zajedništvom i artikulacijom ciljeva koji vode općoj dobrobiti možemo očekivati rezultate koji će biti na korist svih nas.
Vaši su preci podrijetlom iz Hrvatske. Možete li nam reći nešto više o njima? Odakle potječu i na koji su način došli u ove krajeve?
̶ Točno tako. Moja baka je Međimurka, djed je Zagorac, a otac je rođen u Slavoniji. Sada već daleke 1962. godine doselili su u Banat trbuhom za kruhom. Djed je, naime, dobio posao u jednom zrenjaninskom poduzeću i tu se trajno nastanio s obitelji. Mnogobrojna rodbina s očeve strane i danas živi u Hrvatskoj. Moja majka je Rumunjka, tako da imam veoma pozitivna iskustva odrastanja i života u jednoj nacionalno mješovitoj familiji. To je velika prednost ljudi s naših prostora koja ih čini otvorenim i spremnim na suradnju i prijateljstva s različitima od sebe bez obzira na njihovo podrijetlo i identitete koje posjeduju.
Sudjelujete u radu više hrvatskih ženskih udruga u Banatu i Vojvodini. Kakav smatrate da je položaj žene u današnjem društvu?
̶ Osobno mislim da je pozicija koju žena danas ima dobra. Ona je mnogo povoljnija u odnosu na ranije. Nema, pak, sumnje da uvijek treba raditi na poboljšanju ženskog položaja, borbi za stečena prava i očuvanje svega onoga što mislimo da se podrazumijeva. Uspješne žene sada vidimo na svim poljima, njihovi nam primjeri trebaju biti uzor u težnji da dostignemo naš krajnji cilj, a to je potpuna ravnopravnost s muškarcima.
Radite u velikoj tvrtki, a uz to vodite kućanstvo, brinete o djeci i obitelji. Je li ženama teško ispuniti sva očekivanja koja se pred njih postavljaju?
̶ Više od osam godina radim u kompaniji Dräxlmaier. Moram reći da mi mnogo znači što kraj sebe imam kolege i kolegice koji su mi potpora u svakom pogledu. Slobodno ih mogu nazvati svojom drugom obitelji. S druge strane, ja sam supruga, majka i baka. Vjerujte da mi ništa od toga ne predstavlja problem ili poteškoću. Smatram da se sve može postići i obaviti ukoliko za to postoji jaka volja, a prije svega ljubav i iskrena posvećenost. Jedna sam od žena punih entuzijazma, upornosti i snage za nadilaženje svih životnih prepreka. Borim se za ostvarenje svojih ciljeva i mislim da sam uspješna u tome.
Koju biste poruku poslali pripadnicama hrvatskog naroda u Banatu koje još uvek zaziru od manjinskog angažmana?
Doista je bitno da se svatko od nas potrudi pridonijeti zajednici koliko može. Zato bih pozvala one koje se i dalje ustručavaju da nam se pridruže. Svi smo mi lojalni građani ove zemlje koji ne žele ništa više od onoga što nam zakonski pripada. Ne trebamo se sramiti svoje kulture, tradicije, podrijetla. Dapače, to nasljeđe smo pozvani čuvati, njegovati i prenijeti budućim pokoljenjima.

Dalibor Mergel