Koliko su strane banke dominantne na tržištu Srbije?

Piše: dr Dejan Molnar,
Vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Prema poslednjim zvaničnim podacima Narodne banke Srbije, krajem trećeg kvartala (tromesečja) prošle godine u Srbiji je poslovalo 28 banaka i u njima je bilo zaposleno 23.067 radnika.
To je manje nego 2010. godine, kada su na našem tržištu poslovale 33 banke, u kojima je tada bilo zaposleno 29.887 radnika. Dakle, u odnosu na 2010. godinu na tržištu ih je manje (što je smanjenje od oko 15%) i čak 6.820 manje zaposlenih u bankarskom sektoru (pad od blizu 23%).
Za male zemlje poput naše, radi se, ipak, o velikom broju banaka, što predstavlja dobru osnovu za razvoj konkurencije. Međutim, za stepen konkurentnosti nekog tržišta nije bitan samo broj učesnika, već su mnogo važniji njihovi odgovarajući tržišni udeli.
Bankarski sektor u Srbiji je nakon 2000. godine pretrpeo značajne promene. Bivše najkrupnije domaće banke su likvidirane, a na tržištu su se pojavile inostrane. Ulazak stranih banaka i procesi deregulacije i liberalizacije su povećali stepen konkurencije.
Od ukupnog broja banaka koje posluju na tržištu naše zemlje njih osam su domaće (pet državnih i tri privatne), dok je 20 u stranom vlasništvu. Dominantno učešće imaju banke poreklom iz Italije, Austrije, Francuske i Mađarske.
Pri tome, domaći bankarski sektor u ukupnoj aktivi (imovini) učestvuje sa 23,7%, a strani sa 76,3%, a ne razlikuje se mnogo ni struktura kapitala – domaće u ukupnoj vrednosti kapitala učestvuju sa 24,5%, a strane sa 75,5%.
Ukupan broj poslovnih jedinica (svi oblici delova poslovne mreže: centrale, filijale, ekspoziture, šalteri i druge poslovne jedinice) je 1.610, od čega na domaće banke otpada 554 (34,4%), a na one u vlasništvu stranih lica 1.056 (65,6%). Kada je u pitanju broj zaposlenih u bankarskom sektoru, odnos domaćih i stranih pravnih lica je sledeći – u bankama koje su u vlasništvu domaćih lica radi 29,3% zaposlenih (njih 6.760), a u onima što su u vlasništvu stranaca preostalih 70,7% (njih 16.307).
Kada je u pitanju bankarsko tržište u Srbiji, treba konstatovati da je prema odgovarajućim standardima prisutan zadovoljavajući stepen konkurencije. Međutim, treba ukazati i na opasnosti od mogućih oblika udruživanja u formi džentlmenskih sporazuma ili pravno obavezujućih ugovora između konkurenata, najčešće o cenama proizvoda ili usluga (kartelsko ponašanje).
Prvih pet najvećih banaka u Srbiji (Intesa, Unicredit Bank, Komercijalna banka, Societe Generale, Raiffeisen) ostvaruje natpolovično učešće u većini relevantnih indikatora poslovanja – zajedno imaju 55,2% aktive, 53,5% plasiranih kredita, 56% ukupnih depozita, 51,9% prihoda od kamata i čak 58,9% prihoda od naknada celokupnog bankarskog sektora.
Iako stepen koncentracije nije zabrinjavajuće visok, čini se da nije bez osnova ideja da se u narednom periodu veća pažnja posveti ponašanju banaka na tržištu, a to spada u oblast regulative i kontrole.