Kuća

Piše: Ljiljana Bailović

Kuća: dom, svi ukućani, domaćinstvo, domovina, a u nekim delovima južnoslovenskog prostora prvo značenje je kuhinja. Tako navodi i Skokov etimološki rečnik, uz napomenu da kuća nije sveslovenska reč, samo južnoslovenska. Po Skokovom uvidu, njeno najstarije značenje moralo je biti „skrovište sa ognjištem oko koga se kupila velika porodica”, a pretpostavljenoj (još starijoj) indoevropskoj osnovi reči pripisuje smisao „umotati, negovati, odgajati, skrivati”…
Skokov rečnik, doduše, ne smatra da je kuća, poreklom, u vezi sa drugom reči sa istog ovog prostora: kut (ugao), mada je najrasprostranjenije mišljenje da te dve reči upravo jesu povezane u svom korenu… Ne znam zašto, prvo mi na pamet padne tlocrt kuća u Lepenskom Viru, arheološkom nalazištu iz mezolita i ranog neolita u Đerdapskoj klisuri, njihova osnova je nekako trouglasta – kao isečak kružnice – sa kamenim ognjištem oko sredine. Skrovišta za ognjište, a sagrađena su takođe u polukrugu.
U stvari, možda tu ima jedna složena geometrija svakodnevnog života. Iz iste porodice reči kojoj pripada kut, držim da je i kupa. Prvo značenje reči kupa je „gomila”: kad na jedno mesto sakupljaš plodove (to je, recimo, zajednički posao svih onih koji žive skupa) , ta gomila će, na kraju, ličiti na geometrijsku figuru kupe. Gledano „odozgo”, kupa će ličiti na kružnicu, možda i sa tačkom u sredini, koju će činiti onaj poslednji plod na vrhu gomile. To je centar našeg malog sveta, u kome živimo i opstajemo zajedno, skupa. I svakom od nas koji se hranimo s jednog ognjišta, pripada isečak kružnice, skrovište za ognjište. Takva bi to mogla biti geometrija, zar ne?
A i skrovište i krov (za „prave”, današnje kuće), jesu iz iste porodice reči, takoreći ista reč, samo drugačije izvedena, tj. uz pomoć sufiksa i prefiksa, u procesu zbog kojeg je jezik i jeste tako „samorazumevajuća” i sporazumevajuća stvar…