Malograđanština nesuđene elite

Piše: Dalibor Bubnjević

Početak godine je idealni termin za formulisanje ciljeva. Pohvalno je kada preduzeća i pojedinci znaju šta žele. To im predstavlja liniju vodilju koja ih sprečava da završe na stranputici. Međutim, ciljevi se olako definišu. Problem nastaje u momentu suočavanja sa realnošću, što predstavlja polazište svake strategije.
Za početak bismo svi mogli početi da se ponašamo na dostojan način. Nije potrebno da parkiramo rashodovani auto strane proizvodnje na trotoaru ispred pekare da bismo iskazali svoj društveni status. Dapače, time demonstriramo vlastitu malograđanštinu.
Ukoliko bismo želeli u 2017. godini da afirmišemo sprečavanje nasilja nad ženama, najpre bismo morali osuditi svaki takav čin. Posledično, mogli bismo očekivati da se principijelnost napokon iskaže time što će se prokazati pokrajinski poslanik koji je prebio devojku u centru grada. Tek nakon toga, Radna grupa za sprečavanje i prevenciju nasilja će imati moralno pravo bilo šta da kaže.
Ukoliko je koncert Zrenjaninske filharmonija pod pokroviteljstvom Grada i AP Vojvodine, zašto je karta 700 dinara? Opravdano se postavlja pitanje daljeg budžetskog finansiranja navedene institucije, jer im je tržište očito milije.