MILOŠ ŠAKIĆ, MLADI MUZIČAR KOJI OSVAJA EVROPU

Od slatkog mita do Evropske filharmonije mladih

Mladi trombonista Miloš Šakić muzikom se bavi od svoje desete godine. Svira trombon i ove godine je maturirao u Srednjoj muzičkoj školi „Josif Marinković” u klasi profesora Branislava Gagića. Školovanje će nastaviti na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, gde će se dalje usavršavati u klasi Branislava Aksina.
Kako bi se opredelio baš za ovaj instrument, dobio je „mito” od svog, sada već dugogodišnjeg profesora, Branislava Gagića u vidu čokoladice.
Spram toga su se, kako je rekao, njegova očekivanja svodila na slatku nagradu koju bi dobijao na kraju svakog časa.

TAKMIČARSKI DUH
– Trombon je specifičan instrument po mnogo čemu, od načina na koji se dobija željeni ton, pomoću „slajda” ili „cuga”, povlačenjem limene cevi napred-nazad na određenu poziciju, pa sve do boje tona koja je svakako jedinstvena – objasnio je Miloš.
Motivacija za bavljenje muzikom došla je na jedan spontani način. Naime, Miloševa mlađa sestra upisala je muzičku školu pre njega, što je probudilo želju da i on krene da svira neki instrument.
Tokom osnovne i srednje škole nastupao je na mnogim takmičenjima. Kako je objasnio, kada dođe do proglašenja nagrada osećaj je neverovatan.
– U prvom trenutku osetim veliki nalet sreće i olakšanja, a kada se emocije smire, osećam satisfakciju – kaže Miloš.
Za takmičenje se sprema i po pola godine, tako što svakog dana vežba od tri do četiri sata. Smatra da je nagrada svakako jedan vid potvrde kvaliteta i uloženog rada.
– Posebno mi je draga prva nagrada na mom prvom republičkom takmičenju, kao i ovogodišnja prva nagrada i naziv „laureat” na Međunarodnom takmičenju „Davorin Jenko” na kojem sam svirao u kategoriji sa najboljim kolegama iz Hrvatske i Slovenije – navodi Miloš Šakić.

INTERNACIONALNO ISKUSTVO
Prošle godine, u jakoj konkurenciji, Miloš je izabran za člana Evropske filharmonije mladih. Kako je rekao, veoma je ponosan na taj uspeh i smatra da je to jedno od najvažnijih dostignuća u njegovom životu. Ova prilika mu je donela neopisivo iskustvo, koje većina mladih muzičara nema priliku da doživi.
Poseban izazov, kako je naveo Miloš, bilo je poverenje koje mu je ukazano kada je izabran da svira jednu od najtežih solo deonica za trombon iz dela Morisa Ravela „Bolero”, kao i genijalnu simfonijsku poemu Nikolaja Rimskog Korsakova „Šeherezada”.
– Vrlo sam zahvalan na prilici da sviram sa neverovatnim mladim muzičarima Evrope i pod dirigentskom palicom maestra Igora Koretija – ističe Miloš Šakić.
Odlazak u inostranstvo i nastupi sa vršnjacima za mladog trombonistu prilika je i za sticanje novih prijatelja širom Evrope, sa kojima, kako kaže, vrlo rado održava kontakt. Kada putuje kao deo sastava, to uglavnom bude turneja iz grada u grad. U zavisnosti od toga koliko slobodnog vremena u tom trenutku ima, Miloš voli da istražuje nepoznata mesta i upoznaje se sa lokalnom kulturom.

KLASIKA, DŽEZ I ROKENROL
Ipak, pored svih lepih uspomena iz inostranstva, Miloš navodi da ne može da se odupre osećaju ogorčenosti, jer se projekti slični ovom ne organizuju u njegovoj državi ili gradu.
– Pozicija mladih muzičara u Zrenjaninu nije idealna iz razloga što ne postoje kvalitetni omladinski orkestri koji konstantno nastupaju. Takođe, primetan je vrlo mali broj koncerata i festivala na kojima mladi muzičari stiču iskustvo. Vrlo je žalosno što se ta slika može videti u većini gradova Srbije – navodi Miloš Šakić.
Pored školskog programa, Miloš rado svira u džez sastavima, kao i u rokenrol autorskoj grupi „Uroš (i) nejaki”. U budućnosti bi voleo da sarađuje sa nekim od svojih heroja u svetu klasične muzike poput Džeremija Vilsona.
– Učestvovanje u projektima u inostranstvu zainteresovalo me je za školovanje van granica Srbije. Za sada su mi misli usmerene ka novosadskoj Akademiji umetnosti, a za posle ko zna, sve je moguće – zaključuje Miloš.
J. Šormaz

Foto: Branislav Nenin