Naši mali divovi

Piše: Milena Bečejac

Bio je 17. novembar. Dan prevremeno rođene dece, deveti put u našoj zemlji. Naš Mali most bio je toga dana u ljubičastoj boji, simbolu ovog dana. Jer, kako kažu, ljubičasta boja kombinuje stabilnost plave i energiju crvene boje. Prema teoriji boja, ljubičasta boja u dečjoj sobi pomaže razvijanju mašte…
Svetski dan prevremeno rođenih beba, 17. novembar, obeležava se sa idejom da se pažnja društva usmeri na ozbiljne probleme prevremeno rođenih beba i njihovih roditelja. Mali divovi su veliki borci. U inkubatoru, sa svim onim cevčicama, onako maleni, borili su se od prvog trena dolaska na ovaj naš svet – malo su požurili, pa su ga, dok nisu ojačali, tek kasnije osetili. Ali su osećali ljubav roditelja koja je neizmerna, i rasli pod budnim okom lekara. I svaki dan, i svaki tren je borba. I nije nikada bilo lako. I uvek je bilo neizvesno. Ali, mali divovi su izborili svoje mesto u ovom našem nesavršenom svetu.
Naš mali div je stigao prošlog 14. novembra. Malen, tek nešto više od 1.100 grama i nekih 38 santimetara. I bili smo u brizi, velikoj. Ali, nismo hteli da to pokažemo, želeli smo da ohrabrimo njegove roditelje tako što smo stegli srce, i što smo verovali da će dani neizvesnosti proći.
Sada je to jedan sasvim ozbiljan momak od godinu dana. Dobar je, ali – da se zna, ima on svoju volju. Zna šta hoće, a najviše želi da se igra, da ide sa mamom u kupovinu sedeći u korpi na biciklu. Voli zdravu hranu, ali i „gugi”. Voli igračke, ali i kucu Micu. I, jednostavno, kada ga vidite – ne možete da ga ne volite još tako malenog, a svog važnog. A tek kada uporedite fotografiju prvih dana u inkubatoru i sadašnju, jasno vam je – on je pobedio.
I kada je izašao iz bolnice, bile su tu redovne kontrole. I strahovi – da li je sve u redu, toliko dana u inkubatoru, da li će to ostaviti traga… Taj strah ostaje, ali ga potiskuje osmeh malog diva, njegova razdraganost, znatiželja…
Nije bilo lako, i nije lako. Ali, mali div raste, sve je jači, i jači…