NEKADAŠNJA SUGRAĐANKA DUŠICA MARČETIĆ BOŽIĆ O ŽIVOTU U NJUJORKU U VREMENU KORONA VIRUSA

Naši životi više nikada neće biti isti

Još uvek nam se čini da sanjamo… Sve što se događa ovde u Njujorku od kada je počela pandemija ovog opakog korona virusa. Slike koje gledamo na TV-u i tekstovi iz novina su toliko „surreal” odnosno neverovatni, da se često pitamo da li je ovo san ili java… Jedno je tačno: naši životi više nikada neće biti isti.
Ovako iz velike Amerike piše Dušica Marčetić Božić, nekadašnja žiteljka „Male Amerike”. Sa suprugom Borom, koga je upoznala u Beogradu, dok su oboje studirali engleski jezik na Filološkom fakultetu, preselila se u Njujork pre par decenija.
Bora radi kao prevodilac u Misiji Srbije pri Ujedinjenim nacijama, a ona je, uz brojna interesovanja, posvećena i prevodilaštvu. Njihov sin Saša je oženjen Amerikankom i imaju naslednika Luku. Diplomirao je informatiku i matematiku i radi u jednoj velikoj američkoj kompaniji kao šef Finansijskog sektora, dok je snaja specijalizirala plastičnu hirurgiju i veoma je cenjena u ovoj oblasti.
Ovaj bračni par živi u centru Menhetna, a Saša sa porodicom na drugom kraju milionskog grada koji sada pokazuje svoje najmračnije lice.

Kako Menhetn izgleda danas, kako je organizovan život građana?
– Menhetn, najblaže rečeno, izgleda sablasno. Sve je zatvoreno osim samousluga i apoteka. Na ulicama nikog nema, čak ni tako poznatih žutih taksija…. Prisutna je policija na ulicama i avenijama. Autobusi i podzemna železnica rade sa smanjenim rasporedom ali su, gotovo, potpuno prazni! Prazni autobusi na ulicama Njujorka… deluju jako tužno.

Kakva je snabdevenost prodavnica?
– Samousluge su dobro snabdevene, ali već u drugoj polovini dana rafovi su prazni…U panici, kupuje se mnogo toga, često i nepotrebno.

Stravične slike nam dolaze iz Njujorka iz bolnica. Ima li mesta za sve kojima je potrebna medicinska pomoć?
– Bolnice su preopterećene bolesnicima: svuda ih ima, čak i po hodnicima. Neverovatno je da ova zemlja nema dovoljno respiratora, zaštitne opreme za lekare, maski, čak ni bolesničkih kreveta! U danima koji dolaze neko će morati da obrazloži zašto je to tako… Poslednjih dana je otvoreno nekoliko bolnica tako što su ogromne hale, velike konferencijske dvorane, hoteli, čak i teniski tereni Ju es opena – pretvoreni u bolnice isključivo za osobe za koje je utvđeno da su zaražene. Kovid 19 se razmahnuo.

Trenutno je Njujork jedno od najvećih žarište korona virusa na svetu. Ima li straha, kako se stanovništvo ponaša?
– Broj obolelih i zarazenih vrtoglavo raste. Slike najtežih bolesnika koji se putem videa opraštaju sa svojim najmilijima su srceparajuće. Čula sam juče da je po bolnicama na Menhetnu i Kvinsu umrlo i nekoliko Srba, a da ih dosta ima i na lečenju. Prognoze su neizvesne. Ljudi su u izolaciji, gotovo niko nigde ne izlazi, osim na kratko, do samousluga ili u apoteku. Ljudi su uplašeni i zbunjeni. Mi ako i izlazimo do samousluge, činimo to rano ujutro. Mora se poštovati i udaljenost od oko dva metra između ljudi.

 

 

 

Ljudi masovno ostaju bez posla?
– Do sada je ovde u Americi bez posla ostalo više miliona ljudi. Šokantan je i broj ljudi koji su ostali bez posla u Njujorku: taj broj je do sada dostigao cifru od milion ljudi. U svim velikim kompanijama zaposleni rade od kuće. Ljudi koji su do skoro radili po mnogobrojnim restoranima, hotelima i kafeima jako su pogođeni, jer su automatski dobili otkaze, a mnogi vlasnici restorana, čak i najpoznatijih, najavili su „bankrot” u najskorije vreme.

Kakve su prognoze stručnjaka?
– Najpoznatiji epidemiolog u Americi dr Fauči, predviđa da će sav ovaj haos oko kovida 19 trajati od 9 do 18 meseci. Takođe se predviđa da će ovde od 200.000 do 500.000 ljudi umreti u toku pandemije. Neki zdravstveni eksperti navode čak i cifru od dva miliona!

Da li mediji verodostojno informišu o zbivanjima u vreme korona virusa?
– Gledanje televizije je mentalni atak na sva čula: grade se privremena groblja, kamioni (hladnjače) primaju tela preminulih koja dalje odvoze negde u Bruklin. A danas čitam u novinama da čak i zatvorenici (!) za 6 dolara po satu kopaju grobna mesta na Rikers Islandu (ostrvo na Ist Riveru)! Neverovatno.

Kako komucirate sa sinom i njegovom porodicom?
– Komuniciramo putem skajpa. Naš sin, snaja i unuk, koji žive nedaleko od nas, desetak minuda od zgrade UN, već tri nedelje su u svojoj (vikend) kući u Konektikatu. Ostaće tamo još tri–četiri nedelje. Po preporuci lekara, suprug i ja smo ostali ovde na Menhetnu jer se strogo zabranjuje da su roditelji stariji od 65 godina zajedno sa (odraslom) decom i unucima. Naš sin radi iz kuće sve vreme, a snaja je dobila „slobodno” mesec i po dana, jer u ovom haosu ne postoji potreba za plastičnim hirurzima. Zvali su je ovde samo jednom jer se radilo o hitnom slučaju. Sve ostale intervencije po bolnicama su odložene.

Branka Jajić