Onaj ko „pušta vetar“, to treba i da prizna…

Piše: Dalibor Bubnjević

Čitajući saopštenja ovdašnjih političkih partija, stiče se utisak da su u Zrenjaninu najveći problemi ideološke prirode. Očito da lokalni zastupnici političkih lidera sebe smatraju produženom rukom propagande, pa samim tim javne nastupe koriste kako bi ponovili sve ono što smo čuli po više puta.
Zanimljivo je da malo koji javni delatnik pominje smrad koji nas skoro pa svako veče zapljusne iz pravca naselja „4. jul“! Možda naši političari nemaju razvijeno čulo mirisa, pa samim tim je odsustvo njihove reakcije očekivano. Međutim, zapanjuje da ostaju imuni čak i u danima kada intenzitet „opojnog mirisa“ dostiže kulminaciju, budući da tada biva nadraženo čak i čulo vida.
Proteklih meseci moglo se čuti da nadležni organi ne mogu da udovolje zahtevima građana, jer ne postoji precizan uređaj koji meri nivo smrada. Moguće je da je to tako, ali ipak je obrazloženje neuverljivo.
Ako biste, na primer, otišli u pozorište ili pak u neku državnu instituciju i počeli nekontrolisano da ispuštate gasove iz vašeg tela, kako biste prošli? U početku, ljubazno bi od vas zahtevali da napustite javnu prostoriju. U slučaju vaše eventualne neljubaznosti, bilo bi primenjeno sredstvo prinude/prisile. Dakle, sve bi to usledilo bez veštačenja i utvrđivanja činjeničnog stanja.
Sledstveno navedenom, gradski oci bi trebalo da se ponašaju na isti način i da upute vinovnike smrada na vanredni lekarski, tj. tehnički, pregled.