Pančevački Gabori – vredne zanatlije i čuvari tradicije

Među 27 romskih podgrupa koji žive na teritoriji današnje Rumunije, najautetičnija i najspecifičniji su Gabori. „Fini narod”, kako sami sebe nazivaju, bave se uglavnom preradom bakra, aluminijuma ili inoksa. Poznati su i po izradi kvalitetnih oluka. Limarski zanat, sa dugom tradicijom među ovom grupacijom Roma, prenosi se s kolena na koleno.
Oni su od svog zanata uspeli da naprave veoma unosan porodični biznis dok im porudžbine stižu iz cele zemlje. Otkako je Rumunija postala članica Evropske unije, Gabori svoja majstorska umeća praktikuju i van granica Rumunije, širom kontinenta.

Zanat zlata vredan

Porodica Šandora Gabora poreklom iz Trgu Mureşa u Rumuniji, skoro nastanjena u Pančevu, broji 13 članova, među kojima 6 muških i 7 ženskih članova. U Pančevu je već nastanjeno oko 200 članova ove zajednice koji izazivaju simpatije prolaznika specifičnim oblačenjem. Šandora je nagovorio, da svoju sreću okuša u Pančevu, njegov brat Janku koji je u ovaj grad došao pre više od deset godina i koji već ima razvijen biznis sa metalnim posuđem u više gradova u Srbiji. Šandor je za početak otvorio improvizovanu radionicu u jednoj iznajmljenoj kući u Gornjem Gradu, blizu čuvenog Buvljaka. Za sada ne može da se pohvali nekom velikom zaradom, ali računa da će u Srbiji ubrzo doći bolja vremena i da će ljudi više da grade, pa će i potreba za limarskim proizvodima biti veća.

Uče srpski, ali i nemački, italijanski…

Muškarci iz ove zajednice nakon završene osnovne škole ne nastavljaju dalje školovanje. Bitno im je da nauče da čitaju, ali najbitnije im je da nauče da računaju.
„Uče onoliko koliko im je potrebno da se snalaze sa novcem i da polože vozački ispit”, kaže Šandor, malo u šali – malo u zbilji. Oni koji se ne snalaze u limarskom zanatu, bave se prodajom odeće i kožne galanterije, prodajom limenog posuđa ili prodajom zlata. Čak i ako ne provode puno godina u školi, takođe im je važno da nauče da govore što više jezika, tako da „osim romskog jezika Gabori govore podjednako dobro mađarski i rumunski, a mlađe generacije uče nemački, engleski i italijanski, kako bi se snašli i u ovim državama ako jednog dana odluče da pokušaju da započnu posao u Nemačkoj, Austriji ili Italiji”, tvrdi naš domaćin i naglašava da svi pripadnici ove zajednice koji žive u Pančevu uče srpski jezik, ali, osim jezika, i mnogo toga o lepotama ove zemlje, o banjama, planinama, jezerima, rekama… Kaže da je Srbija prelepa zemlja, da ima čistu prirodu i da su Srbi gostoljubiv narod, bez predrasuda. Takođe, voleo bi da jednoga dana kupi kuću u okolini Pančeva i da tu ostane.
Svog sina Karla uči limarskom zanatu od njegove 13. godine. Karlo je skoro napunio 15 godina i dosta je dobro savladao tajne obrade metala, ali izgleda da više razmišlja o devojkama nego o zaradi. Uskoro će morati da nađe izabranicu iz redova svoje zajednice, jer tako običaji nalažu, ali kaže da bi voleo i da upozna i neku Srpkinju, jer su one, kako kaže, “najlepše devojke na svetu”.

Žene i običaji

Žene Gabora su po pravilu veoma stroge kada je reč o odevanju i modi. One nikada ne oblače pantalone, kratke suknje ili bluze bez rukava. Čuvene suknje sa faltama su obavezne, i predstavljaju simbol nacije.
„Bez obzira što živimo van granica naše postojbine, Transilvanije, gde su ljudi naviknuti na ovaj naš način odevanja, mi to ne menjamo, jer mi na ovaj način poštujemo našu staru tradiciju”, kaže Šandorova supruga, Sena.
Suknje se šiju po narudžbi, a materijali, uglavnom svila, su doneseni iz inostranstva i koštaju mnogo. Udate žene uvek nose maramu na glavi dok neudate nose ispletenu kosu u kikice sa crvenim mašnama na krajevima. Sena kaže da žene u ovoj zajednici ne smeju da koriste kozmetiku niti da se šišaju, već “samo ono što im je Bog dao”. Nisu dozvoljeni brakovi sa pripadnicima drugih naroda, niti sa pripadnicima drugih romskih plemena ili grupa. Ko pokuša da stupi u brak sa pripadnicima drugih naroda biva isključen iz zajednice. Žene se bave isključivo kuvanjem i podizanjem dece, dok je zarada novca muška obaveza.

Šešir i brk

Oženjeni Gabori se mogu lako prepoznati po njihovim šeširima. Muškarci su dužni da nose brkove kao simbol muškosti. Običaji im ne dozvoljavaju da obuku, na primer, trenerke. „Nekada, kada idem u inostranstvo, oblačim i farmerke, a i supruzi kupujem kraće haljine, ali sme da ih nosi samo po kući”, priznaje Šandor.
Muškarci se žene sa 17 ili sa 18 godina sa ženama koje im izaberu roditelji, ali nisu u obavezi da stupe u brak ako ne postoji obostrana ljubav. Svadbena tradicija je drugačija nego kod nekih Roma, gde se mlada kupuje. Na početku braka, mladi stanuju u istoj kući sa mladoženjinim roditeljima, a ako uspeju da sakupe dovoljno novca kasnije kupuju ili grade sopstvenu kuću.
Gabori su u Rumuniji veoma cenjeni zbog njihovog zanata, ali i zbog činjenice da ne prose i ne koriste socijalnu pomoć države. Žene su veoma uredne, a kuće su im izuzetno čiste. U Pančevu su postali deo svakodnevice, naše komšije i sugrađani koji doprinose vedrijem koloritu grada i bogatstvu različitosti.
Valentin Mik