Perspektiva

Piše: Ljiljana Bailović
S jedne strane nagradna igra „Uzmi račun i pobedi”, s druge strane izbori. Dakle, šta je na vidiku? Po svemu sudeći – Šešelj. Šta hoću da kažem, o kakvom se tu čudnom spoju radi?
Nije reč o spoju, nego o perspektivi. Kakvu perspektivu očekujete u zemlji u kojoj (državna) nagradna igra, smišljena da populariše borbu protiv sive ekonomije, u momentu se pretvori u svoju suprotnost? Tako da u novinama osvanu naslovi: „Inspektori češljaju sivo tržište beplatnih koverti”. Normalno je da nagradna igra, u kojoj možete dobiti stan u Beogradu, stekne veliku popularnost, jer je za učešće potrebno samo da pošaljete 10 fiskalnih računa, u besplatnoj koverti koju je država štampala specijalno za tu priliku. Ali nije normalno da, tako reći, na samom startu igre – odmah plane skoro dva miliona tih besplatnih koverata, i sad ih možete naći samo kod tapkaroša. Nešto tu sigurno nije u redu… Još je strašnije to što je ovo crno tržište „besplatnih koverata” takođe razotkrilo koliko je, u stvari, zaista ogroman rezervoar glasova koji su u očajnoj potrazi da neko, najzad, donese veliku, opipljivu pobedu za njih, za njihov teški život – onako kao što je pobedio i Haški tribunal. Eto, to je taj spoj. I ta pesrpektiva.
Prosto, život u Srbiji je jako jeftin, a i jako skup. Mora da je jeftin, kad je povećanje penzija za 200-300 dinara „veoma značajno”, kako nam je to onomad objasnio Vučić. Ali je i skup, kad pogledaš, na primer, koliko malo možeš da kupiš za te pare, koliko komunalnih računa možeš, na kraju meseca, tim povećanjem penzije da izmiriš… Znači – Šešelj. Uostalom, i svet se ubrzano menja u tom pravcu, zar ne?
Doduše, Vučić još ima natpolovičnu podršku u izbornom telu, kako to pokazuju i najnovije sondaže javnog mnjenja. Zato mi nije jasno kako je uopšte dospeo u tu situaciju da, posle onako ubedljive prošlogodišnje pobede, ponovo od njega traže da trči, sada i predsedničku izbornu trku? Pa, kad nema ko drugi, izgleda da niko ni u SNS-u ne ume da radi 25 sati dnevno kao on…