Povećavati investicije, a ne ličnu potrošnju

Piše: dr Dejan Molnar, docent na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Jedno od naših najbitnijih pitanja jeste kako ubrzati privredni rast i obezbediti održivu godišnju stopu rasta BDP-a od barem 4-5%. Dokle u tome ne uspemo, razlika u nivou ekonomske razvijenosti između Srbije i drugih evropskih zemalja će se povećavati. U prilog ovakvoj konstataciji govore i ostvareni rezultati na području ekonomskog rasta u prethodnoj godini. Naime, u 2017. godini u našoj zemlji je ostvaren rast BDP-a koji je niži od privrednog rasta u drugim zemljama iz bližeg i šireg (evropskog) okruženja. Rast našeg BDP-a iznosio je 1,9%, dok je ovaj makroekonomski agregat u drugim zemljama rastao po većoj stopi: u Rumuniji 6,9%, u Crnoj Gori 4%, u Albaniji 3,9%, u Mađarskoj i Bugarskoj 3,8%, u BiH i Hrvatskoj 3% itd. (prema podacima Kvartalnog monitora).

Odgovor na pitanje zašto je to tako, bi ujedno mogao predstavljati i odgovarajuće smernice za vođenje ekonomske politike u Srbiji čiji bi glavni cilj bio dinamiziranje privrednog rasta. U tom smislu, korisno je sagledati strukturu BDP-a (po potrošnom principu) naše zemlje i zemalja iz okruženja, sa ciljem da utvrdimo šta je to doprinosilo privrednom rastu.
Prema potrošnom principu BDP se može razložiti na četiri komponente: ličnu potrošnju, državnu potrošnju, investicije i neto izvoz (razlika između uvoza i izvoza). Komparativna analiza strukture BDP-a naše zemlje i strukture BDP-a zemalja iz okruženja (na bazi podataka Evrostata) dovodi do zaključka da je u našoj zemlji prisutno veće učešće lične potrošnje (tj. potrošnje građana), niže učešće investicija, kao i niže učešće izvoza u bruto domaćem proizvodu. Iako je lična potrošnja naših građana u apsolutnom iznosu niska, ona u strukturi BDP-a Srbije učestvuje sa preko 72%, što je daleko više nego u zemljama iz okruženja (oko 60%). Sa druge strane, stopa investicija (udeo investicija u BDP-u) je u našoj zemlji na nivou od nepunih 18%, za razliku od zemalja iz okruženja (22%). Učešće izvoza u BDP-u Srbije (48%) je, takođe, niže od zemalja iz okruženja (56%).
U tom smislu, domaća ekonomska politika koja bi za cilj imala ubrzavanje privrednog rasta ne bi trebalo u fokusu da ima povećanje lične potrošnje (što bi se, inače, dogodilo kada bi se povećale plate i penzije). Suprotno tome, trebalo bi delovati u pravcu povećanja udela investicija, pre svega onih iz domaćih izvora, u BDP-u (ako treba i na račun lične potrošnje) i voditi odgovarajuću politiku kursa dinara (područje delovanja Narodne banke Srbije) sa ciljem da se spreči jačanje dinara koje narušava međunarodnu cenovnu konkurentnost domaće privrede i time „guši“ izvoz. Tada bi rast BDP-a bio zasnovan na investicijama i izvozu, što dugoročno može da obezbedi stabilnije i više stope privrednog rasta, što će, potom, obezbediti zdravu osnovu za veću ličnu potrošnju građana.