PRIKAZ: PREMIJERA MIHIZOVE DRAME „KOMANDANT SAJLER” U REŽIJI NIKOLE KONČAREVIĆA

Uspon i pad mladog fanatika

Izvođena pred zrenjaninskom publikom pre nešto više od pola veka, jedna od četiri Mihizove drame, „Komandant Sajler” premijerno je prikazana na Svetski dan pozorišta, u sredu, 27. marta, na velikoj sceni Narodnog pozorišta „Toša Jovanović”.
U osnovi dramske radnje pratimo uspon i pad mladog šturbanfirera, majora SS divizije rodom iz Jarkovca, komandanta Vilhelma Sajlera – beskompromisnog fanatika, zagriženog ideologijom nacionalsocijalizma, koji za septembarski dan i noć 1941. godine spoznaje istinu o svom poreklu.
Mihiz radnju smešta u gradić na lenjoj i pitomoj reci, a reditelj Nikola Končarević komandantsku kancelariju izmešta u Bečkerek/Zrenjanin, što je jedna od manjih dramaturških intervencija. Komad pripada psihološkom realizmu, zahtevnom dramskom žanru, a reditelj na samom tekstu nije unosio velike izmene, već se pridržavao Mihizovih didaskalija.
Milanu Kolaku, mladom Kragujevčaninu, koji se angažmanima odomaćio u zrenjaninskom pozorištu, poveren je nimalo lak zadatak – da oživi ne samo jednog nacističkog fanatika, već tragičnog junaka antičkih razmera, suočenog sa sopstvenom tragičnom sudbinom i krivicom.
Tragičnost komandanta Sajlera ne bi bila potpuna bez oberšturmfirera – poručnika Fridriha Kramera, potčinjenog oficira Službe unutrašnje kontrole Ziherajtsdinsta (Sicherheitsdienst), koji zapravo oličava nacističku Nemačku u usponu. Njegova mračna senka neprestano bdi nad Sajlerom. Dejan Karlečik je u punoj meri odgovorio teškom zadatku da bude hladan, nepogrešiv i precizan, uz istrenirani i uvežbani pozdrav „hajl Hitler”.


Glumac Zvonko Gojković, svojom ulogom ordonansa Jozefa, uneo je dozu komike u predstavu, iskarikiravši rolu odanog poverenika, koji brzo i efikasno sa poražene, prelazi na stranu „pobednika”. Lik Franca – Ferija Sajlera, pripadnika pomoćne policije, bez čina i regularne vojne formacije, koji, kao takav, predstavlja suštu suprotnost svome bratu Vilhelmu verno je dočarao Stefan Juanin.
Agonija glavnog junaka raste tokom cele predstave, a pojačavaju je likovi poput Jelene Đurić, žene čiju je iskrenu ljubav Vilhelm Sajler žrtvovao zarad ideoloških ciljeva. Sanja Radišić je iznela ovu ulogu bez prevelike patetike, prikazujući sudbinu žene u nameri da svog muža istrgne iz nacističkih kandži smrti. Ništa manje zapažena nije ni rola uhapšenog fudbalera, lekara i komuniste Dragiše Đurića, koja je dodeljena Miljanu Vukoviću. Ljubiši Milišiću poverena je uloga naratora i advokata Slavka Nešića koji je spona između prošlosti i sadašnjosti Vilhelma Sajlera.
Glumac Mirko Pantelić je Vilhelmovog oca Karla Sajlera dočarao prema likovima domaćih Nemaca, odraslih na vojvođanskoj zemlji, uz tipičan banatski naglasak, dok je Jovanu Toračkom pripala uloga ponosnog Jevrejina Melhiora Vajsa.
Scenografija predstave je pratila Mihizovu napomenu da bude banalna, jednostavna i u duhu epohe koju oslikava, a za to se pobrinula Miljena Vučković. Blagovesta Vasileva je uradila kostime i uniforme, a za militarije su bili zaduženi Vanja Radosav i Uroš Stepanov. Tehnikom su rukovodili šef scene Srđan Vekecki i Vilmoš Kašlik. Ispicijentkinja je bila Sanja Nikić, a suflerka Ivana Titin.
Za kraj sezone zrenjaninskoj publici ponuđena je kvalitetna predstava, koja pokazuje univerzalnu unutrašnju borbu čoveka – ali i upozorava na opasnosti sklizavanja u nacizam i fanatizam, što je i danas aktuelna tema.

Miroslava Malbaški