Prodavnice sa dušom

Piše: Milena Bečejac

Ako morate da koristite taksi, za odredište koristite brojne nazive. Recimo, mladi će reći – do vaj-faja, stariji do Muzeja, a oni nešto stariji – do „Venca” . To je bila jedna od poznatih zrenjaninskih prodavnica, sada već u prošlom veku…
Na Bagljašu se vazda nešto gradilo i radilo, pa je naselje bilo prokopano, a do centra ste mogli, ako pešačite, preskačući prepreke i prelazeći preko širokih dasaka stavljenih kako bi se premostile rupe na putu. Ali, nije smetalo. Tako ti ja krenem, stavim Saleta u „kišobran kolica” prošvercovana iz Rumunije, pa hajde u šetnju. Tako stignemo do grada koji je onda bio centar sa brojnim prodavnicama, ljudima, zelenilom… Za mališu je to bio znak da treba da mi jasno kaže, na svom jeziku, kuda dalje. A to je značilo – u „Gramag”, prodavnicu koja je mirisala na slatko. Ostavim ga nasred radnje, pa biram šta ću da kupim. Iz magacina u prodavnicu uplovljava šefica Jagoda sa svojim čuvenim osmehom. I kad se okrenem – Sale već glaba keks, a u drugoj ručici stiska neki slatkiš koji je dobio od prodavačica. A one sve doterane, sa frizurama, ljubazne… Sećam se jedne od njih, mislim da se zvala Gizela, koja je zaista bila primer dobrog trgovca.
Naš grad je 1779, uspostavljanjem Torontalske županije, postao trgovački centar Banata (monografija „Zrenjanin”, 1966). Godine 1947. je osnovan Gradski magazin („Gramag”) i Narodni magazin („Nama”). Recimo, 1962. godine, bilo je 40 kolonijalnih prodavnica, 30 tekstilnih, 21 u kojoj su se prodavili mleko, hleb, povrće… Krajem septembra 1959. godine, otvorena je prva samousluga „Kristal”, a 1962. godine „Gramag” se pripaja trgovinskom sistemu „Banat”… Potom se raspao i „Banat”, i „Prehrana”, i sve…
Danas su tu moderne samousluge, trgovci su ljubazni, ali kupac ne sme da čeka pa sve ide kao na pokretnoj traci na koju stavljate robu. Ima i malih prodavnica u kojima je nešto opuštenije. Tako sam nedavno prisustvovala sledećoj situaciji: stariji čovek u godinama nešto se pogubio kod kase, ne zna da se snađe. Prodavačica ga strpljivo pita koju je juče pesmu govorio. I čovek krene da recituje, sa zanosom, Crnjanskog. I posle toga se setio šta treba da kupi…