Srbija pobeđuje

Piše: Ljiljana Bailović
Šta je bilo – bilo je, i posle Vučića – Vučić. Ko je mislio da je moglo biti drugačije, taj ne ume da gleda oko sebe. A i ne zna „onu narodnu” – da ništa tako ne uspeva kao uspeh. Ali, takvih naivnih, koji bi mogli na ovim izborima zamisliti bilo čiju pobedu osim Vučićevu, i nije bilo. Ideja da je sve neizvesno, i da, udruženi, još mogu da ga pobede, potekla je od samog Vučića (malo: „Puj, puj da ne ureknem”, a malo i da motiviše glasače DS profila da se pojave, jer DS nije tako zla opozicija, kao što je, recimo, Vojislav Šešelj)…
A i lep je slogan Vučić smislio: „Srbija pobeđuje!” Prosto te srce vuče na tu stranu, narod toliko žudi da ga neko, najzad, i uprkos svemu, iz tabora gubitnika ratova 90-tih, prevede u tabor pobednika. To je taj slogan, to je ta želja.
Uostalom – da budemo i racionalni – mnogo je više onih koji su, sa Vučićem, dobili državni posao, od onih koji će ga, možda, u reformama izgubiti, a možda i neće. A i penzije nije dirao najbrojnijoj grupi penzionera, onima sa manje od 25.000 mesečno…
S druge strane, najveće iznenađenje ovih izbora je, čini mi se, rezultat Saše Radulovića, koji takoreći i nije imao kampanju. Niti su ga predizborna istraživanja javnog mnjenja uopšte „videla” među dobitnicima, nijedno ga ni spomenulo nije. Međutim, i Radulović ima veoma zgodno slogan-ime: Dosta je bilo! Nekako srčano, po meri ozlojeđenosti mnogih na sveopštu partijsku premoć. I ruka ti sama krene da ga zaokružiš, pa šta ispadne… U Zrenjaninu je Pokret „Dosta je bilo” ne samo ušao u Skupštinu, već je po broju glasova pretekao DS, a umalo i Vojislava Šešelja…
No, Vojino vreme tek dolazi, kad se uključe mikrofoni u skupštinskoj sali…