Srpče

Piše: Ljiljana Bailović

– Prvi put sam ovakve breskve videla u pristaništu u Sremskim Karlovcima, kada sam bila učenica. Prodavali su ih putnicima – kaže moja majka, uzimajući u ruku krupnu, narandžasto-crvenu voćku. – Nisam ni znala šta je to, bile su skupe, „kupovne”, mi smo znali samo za one naše obične, sitne, žućkasto-zelene, sad ih zovu vinogradarske, a skoro ih i nema više…
U poređenju sa današnjim breskvama, te stare sorte bile su sasvim neugledne – i stvarno su bile „vinogradarske”, jedna takva rasla je u dedinom vinogradu, pored Perleza… Ali, nisam ovu priču započela zbog bresaka, nego zbog lađe, putničke parnjače.
– Otkud ti u pristaništu u Sremskim Karlovcima? – pitam mamu, misleći da je, možda, bila na kakvoj đačkoj ekskurziji. Ali, nije. Moja majka je rođena i odrasla u Perlezu, a srednju apotekarsku školu, posle onog rata, završila je u Beogradu. Za dete iz Perleza tada je to bio veliki poduhvat, a lađa je bila najčešće prevozno sredstvo. Evo mamine priče:
– I Perlez je imao pristanište. Uđeš na lađu, pa do Sremskih Karlovaca, tu smo presedali. Sačekamo u pristaništu dok stigne druga lađa, pa Dunavom do Beograda. Begej, Tisa, Dunav – ceo dan do Beograda. Bilo je i autobusa, samo retko, mnogo ređe nego danas, i isto se dugo i zaobilazno putovalo, preko Pančeva i 10-15 sela, da se iz svakog pokupe putnici.
I od Zrenjanina do Itebeja putovalo se lađom. Itebej je drugo važno mesto moga detinjstva, tamo je živela tatina rodbina.
– Kad na „Srpče” uđeš u jedan, do sedam – pola osam stigneš u Itebej – seća se tata.
Šta je „Srpče”?
– Tako su svi zvali tu lađu parnjaču, ne znam zašto, možda zato što je vozila na relaciji Bečkerek – Srpski Itebej, prepodne u jednom, poslepodne u drugom smeru. Za raspust utovarimo na lađu i bicikl, pa iz Itebeja onda svaki dan na šlajz, na kupanje…
To je sećanje mojih roditelja. U mojim sećanjima već je samo drumski saobraćaj. Danas je Begej pusta i mrtva reka. Ako se desi da njome doplovi neka barža, sva se ograda na pešačkom mostu načička prolaznicima, ljudi deci pokazuju kako prolazi brod. Sasvim redak događaj.