SVE JE VIŠE PRIVATNIH ORDINACIJA, ALI ZDRAVSTVENI SISTEM IH NE PREPOZNAJE

Nezadovoljni i lekari i pacijenti

U Zrenjaninu je nedavno otvorena još jedna privatna lekarska ordinacija („Vaš lekar”), o čemu je list „Zrenjanin” izvestio. To i nije naročito značajna vest jer je privatnih praksi u našem gradu poslednjih godina sve više. Međutim, ono po čemu se ova objava izdvaja, jesu negativni komentari sugrađana na Fejsbuk stranici našeg lista. Nisu bili usmereni ka osnivačima „Vašeg lekara”, već ka zdravstvenom sistemu u kojem se plaća obavezno zdravstveno osiguranje, ali se zbog loše usluge dosta novca izdvaja i za lečenje kod privatnika.
Kako je navela jedna čitateljka, građani su ogorčeni jer se često dešava da u bolnicama nema termina, te im jedino ostaje da se leče privatno. Jedan sugrađanin navodi da je nepravedno da se od plata izdvaja za javno zdravstvo, gde pacijente odbijaju i šalju u privatne ordinacije. – Tamo rade isti ljudi koje si već platio od poreza! Bilo bi super da dobijaš bruto platu pa da lepo biraš gde ćeš da se lečiš – smatra on. Sa njim se složilo nekoliko desetina sugrađana, koji smatraju da je nepošten i moguće koruptivan istovremen angažman lekara i u privatnoj i u javnoj zdravstvenoj službi.

SVI PUTEVI VODE U PRIVATNU PRAKSU
I javna i privatna izdvajanja za zdravstvo u Srbiji znatno su manja nego u zemljama Evropske unije, međutim posmatrajući ove vrednosti kao procentualni udeo bruto domaćeg proizvoda (BDP) – Srbija je neznatno iznad proseka EU, pokazuje analiza Monitoringa socijalne situacije u Srbiji, objavljena 2018. godine. Gledajući procenat BDP-a, u Srbiji se za privatno zdravstvo izdvaja znatno više nego u državama EU. Tome u prilog govore i podaci iz Plana javnog zdravlja Zrenjanina da poslednjih godina i u našem u gradu raste broj lekara i stomatologa koji rade u privatnoj praksi. Kako navodi dr Dragan Krstić, predsednik Okružne organizacije Sindikata lekara i farmaceuta Srbije (SLFS), u Gradu Zrenjaninu postoje 34 stomatološke ordinacije,14 ordinacija opšte i 8 ordinacija specijalističke medicinske prakse i jedna opšta bolnica multidisciplinarnih usluga.
– Ako se ovako nastavi, gotovo svaka zgrada imaće privatnu ordinaciju, ne samo u Zrenjaninu, a to nam govori da nešto nije u redu sa našim zdravstvom. Ono polako klizi ka privatnoj praksi bez jasnog reda – upozorava on.
Kako kaže, privatne ordinacije pojavljuju se stihijski, ne uzimajući u obzir broj stanovnika i potrebe za određenim specijalnostima medicine i stomatologije. U manjim mestima privatnih ordinacija uopšte nema. Dr Krstić smatra da nezadovoljstvo i medicinara i pacijenata dovodi do sve većeg broja privatnih praksi.
– Doktore opterećuje nedovoljan broj zaposlenih lekara u državnoj ustanovi. Osim toga, njihov materijalni integritet i dostojanstvo daleko su veći u privatnoj praksi. Pacijenti su nezadovoljni zbog čekanja za pojedine preglede. Država želi što manji broj ljudi na spisku javnog sektora, čime se jača privatni od kojeg se mogu naplaćivati porezi i doprinosi. Kako drugačije objasniti tzv. kontrolisano zapošljavanje medicinskih radnika, kada dobro znamo da ih nema dovoljno – ističe dr Dragan Krstić.
Prim. dr sci. med Miroslav Davidov iz Opšte bolnice „Sveti Jovan” takođe smatra da lekari odlaze u privatnu praksu zbog niskih plata u javnom zadravstvenom sektoru, kao i zato što tamo pacijentima ne mogu pružiti kvalitetnu medicinsku uslugu.
– Organizacija tih ustanova je i danas uređena po socijalističkom modelu, a naša država je već niz godina u liberalnom kapitalizmu. Sistem zdravstvene zaštite je glomazan, neprilagodljiv, nefunkcionalan, a troši se mnogo novca građana koji moraju da plaćaju obavezno zdravstveno osiguranje i na osnovu toga mogu se samo lečiti u državnim ustanovama – navodi naš sagovornik.

PRIVATNA I DRŽAVNA SLUŽBA
Izjednačavanje privatnog i državnog zdravstvenog sektora rešenje je o kojem godinama govore mahom predstavnici privatnih klinika. Građani bi trebalo da imaju pravo na izbor lečenja i korišćenja obaveznog zdravstvenog osiguranja tamo gde veruju da će biti adekvatno lečeni, smatra dr Davidov i dodaje da bi to izjednačavanje primoralo i državne ustanove da kvalitetnije rade.
Izjednačavanjem državne i privatne zdravstvene prakse donekle bi se doveo u red naš zdravstveni sistem, a svakako bi se poboljšala komunikacija između ova dva sektora, veruje dr Krstić, primećujući da je tako regulisano u drugim evropskim zemljama.
– Svemu tome prethodio bi jedinstveni informacioni sistem, što je naš sindikat i tražio. Republički fond za zdravstveno osiguranje (RFZO) treba da prizna privatnu praksu, refundirajući troškove pacijenata koji se tamo leče. Usluge koje prelaze limit osiguranja, pacijent bi doplaćivao – objašnjava dr Dragan Krstić.

SEDENjE NA DVE STOLICE
Zakon o zdravstvenoj zaštiti dozvoljava lekarima da istovremeno rade i u privatnim i u državnim zdravstvenim ustanovama. Ovo je omogućeno 2005. godine, da bi delimično bilo ograničeno 2008, a onda je ubrzo ponovo dozvoljeno. O „sedenju na dve stolice” nemaju dobro mišljenje pojedinci iz struke, a ni mnogi pacijenti.
– Kada ne možeš da ponudiš lekaru adekvatnu zaradu na državnom nivou, onda mu dozvoli da dopunskim radom poveća svoje prihode, bez obzira na to što pojedinci padaju s nogu na jednom pa na drugom poslu! Kako na lekare utiče prekovremeni psihofizički rad i krši li se time Zakon o radu – izgleda da nije važno – konstatuje dr Krstić.
Dr Davidov, međutim, smatra da je istovremeni rad u državnoj i u privatnoj praksi poželjan, te ukoliko bi se on zakonom zabranio, državne ustanove bi nepovratno ostale bez stručnjaka. Kako objašnjava, zbog ograničenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti i danas je veoma teško da lekar iz private prakse bude angažovan za rad u državnoj ustanovi.
Stanovništvo Srbije je staro, tako da će potreba za lečenjem i negom biti sve veća. Mnogi se sa razlogom pribojavaju daljeg neuređenog „klizanja zdravstva u privatnu praksu”: – Nema termina, samo privatno i ne može se čovek naplaćati, a kako onaj ko nema da plati, taj da umre – komentar je jedne sugrađanke na Fejsbuku.
Milana Maričić