Tetke i kumovi

Piše: Ljiljana Bailović

A od kuma – 200.000 evra! To je svakako jedan od načina da čovek dođe do spostvenog stana. Naročito ako je čovek ministar, a kum nije dugme. Moraš samo da paziš kad biraš kuma. S druge strane, možda i nije toliko bitno da budeš baš ministar, ponekad je značajnije da budeš blizak i opredeljen.
Drugi način da dođeš do stana jeste da imaš tetku u Americi. Ili Kanadi. Ili ženinu tetku. Kod nas su tetke čuvene po darežljivosti, ugošćavanju, i uopšte po posebnim i nežnim odnosima prema sestrićima i bratićima. To je poznati fenomen, dobro opisan u etnološkoj literaturi. Tetke su zato postale divan motiv u poeziji (sigurno znate one stihove Moše Odalovića: „Babe ubadaju, strine ustrizaju, neka mi tete, očine seke…”). Mada, u našem specifičnom slučaju, važno je da tetka bude iz Amerike. Ili Kanade.
Varate se ako mislite da ja mislim na Aleksandra Vulina, njegovog kuma Mitrovića i ženinu tetku u Kanadi. Uopšte ne, Vulin je fakultativan, i samo posledica. Mene zapravo zanima priroda kumovskih, familijarnih i prijateljskih veza u domaćoj etno građi. Pogledajte samo kako nam je, u tom pogledu pogotovo, bogato jezičko nasleđe: u indoevropskom jezičkom arealu nećete naći sličan primer sa toliko srodničkih termina, koji precizno definišu ko je kome kakav rod, i svi su oni u aktivnoj govornoj praksi! Obratite pažnju: ne samo brojanje kolena do askurđela i belih pčela, nego i distinkcija šta je sa očeve, šta sa majčine strane, čak ni Rusi, Engleze ne vredi ni pominjati, ne razlikuju ujaka od strica. Ali tetka je uvek tetka, ma sa koje strane! Kao i kum. Živa govorna građa potvrđuje da se tetke i kumovi svrstavaju u naročit red odnosa, gde stranačke (sa koje strane) razlike nisu markirane. Tako da uopšte nije čudno što se Vulin prvo njih setio, obrazlažući otkud mu stan. Na protiv, uklopio se u tradiciju. Fenomenologija svojte.