VELIKI PETAK: Najtužniji dan u hrišćanstvu

Vernici Srpske pravoslavne crkve (SPC) koji poštuju julijanski kalendar danas obeležavaju spomen na dan stradanja Isusa Hrista – Veliki petak. Zvona u hramovima ne zvone do Uskrsa. Početak bogosluženja oglašava se klepanjem (udarcima čekića o dasku). Veliki petak je dan najstrožeg posta, tišine i posvećenosti molitvi – najtužnjiji je dan u godini. Tog dana hrišćani se sećaju dobrovoljne Hristove žrtve koju je podneo za spas ljudskog roda. Njegova krv prolivena na Golgoti sprala je sve ljudske grehe od Adama.

Put Hristovog stradanja započeo je njegovim ulaskom u Jerusalim. Dočekan od dece i naroda radosnim pozdravom, znao je da će taj isti narod, nekoliko dana kasnije tražiti njegovu smrt. Isusa Hrista izdao je njegov učenik Juda Iskariotski za trideset srebrnjaka. Rimski vojnici su ga odveli prvosvešteniku Kajafi koji je Isusa poslao pred sud Pontiju Pilatu koji ga je osudio na smrt razapinjanjem na krst. Razapeli su ga između dva razbojnika kako je pisano u proročanstvu.

Tako je drvo sramote i poruge na kojem su izvršavane smrtne kazne nad najvećim zločincima, a na kojem je Sin Božji bio razapet postalo simbol spasenja svih hrišćana. Postalo je vertikala kojom se čovek penje na svom duhovnom putu. Veliki petak pored sve tuge koju nosi, nosi i najveću radost – radost vaskrsenja.

Ovaj dan je takođe ispunjen raznim običajima i verovanjima, a najlepše je svakako farbanje i ukrašavanje uskršnjih jaja. Jaje simbolizuje grob i smrt, ali u isto vreme i život. Pucanje ljuske jajeta alegorija je Vaskrsenja, rađanja novog života. Zato se najčešće jaja farbaju u crvenu boju-boju radosti koja istovremeno simbolizuje i Hristovu prolivenu krv za spasenje sveta.

Takođe, u mnogim pravoslavnim hramovima cvećem se kiti Hristov grob koji simbolizuje onaj grob u koji je položeno Hristovo telo nakon skidanja sa krsta, a u koji se na večernjem bogosluženju polaže plastanica (platno sa Hristovim likom) koju vernici celivaju.

M.Malbaški

20180406_124939