Vetar Veljko i kišni dan

Piše: Milena Bečejac

Novembar se bliži kraju. Doneo nam je neočekivano tople dane, ali i maglu, vetar, kišu, sneg…
Kad smo već kod vetra, ako niste znali, zrenjaninski vetar se zove Veljko. Tako, bar, tvrdi Bojan Ožegović, učenik OŠ „Servo Mihalj” u Mužlji, genaracija 2011/2012.
„Postoji mnogo vetrova. Ja ću pisati o jesenjem vetru Veljku. Veljko voli da raznosi đubre, vuče dečje kišobrane, da uskače u gomile suvog lišća i čini mnoge druge nestašluke. On nema telo, ali kada bi ga imao, bilo bi jako veliko. On odnosi kišobrane i zmajeve na visoko drveće i tamo ih cepa. Ponekad dođe i kiša sa njim, onda svi nose kišobrane i Veljko tada ima plan. Zato se čuvajte Veljka jer možete da nastradate.”
Bojan je pisao i o kišnom danu. Kaže da je jesen tužna i tamna. „Osim ako si rođen u novembru. Onda ima razloga za sreću”.
Baš tako. Sve je mokro, tužno… U centru grada i nekako, ali kada se malo udaljite – barice na sve strane. Negde teško može i da se prođe. Kiša natopi, „maskira” bare, pa eto opasnosti i za vozače, i za pešake.
Znam da je mnogo ulica popravljeno, kao i pešačkih staza. Ovih dana se baš ubrzano asfaltiraju ulice koje nisu u centru, ali posla ima još toliko… Posebno, što je poznato da po Zrenjaninu, čim padne i najmanja kiša, svetlucaju barice. Posebna je priča kada na pešačkom prelazu čekate da se uključi „zeleno”, a automobili prolaze preko tih barica u punoj brzini i sasvim vas isprskaju. A tek kamiondžije… Situacija je dobra ako ste na početku prilaza, pa možete da se povučete. Ali, ako se svetlo na semaforu promeni, pa ostanete na „ostrvu”, onda vam nema spasa. Osim kabanica za jednokratnu upotrebu. Ili da plačete od muke pri pogledu na svoj mantil, i tako to…
Novembar je bio mesec kada smo proslavljali rođendane. I naš list je bio slavljenik. I to je lepo, u pravu je Bojan.
Jedan datum u novembru, onaj 29. bio je nekada slavljen na prostorima zemlje koje više nema. Tada se praznovalo, pa je to bila idealna prilika da se ode kod rođaka na selo. Jer, znalo se – to je vreme svinjokolja. Ali, ni toga više nema.