VREDNI AMATERI KULTURNO-UMETNIČKOG DRUŠTVA „VELJKO LUKIĆ KURJAK” IZ LUKIĆEVA PROSLAVILI 70. ROĐENDAN

Dramska, folklorna, literarna sekcija…

Glumci su spremali skoro svake godine po jednu predstavu, a vrhunac je bilo više od dvadeset izvođenja „Gospođe ministarke” sa gostovanjima u Vojvodini i Bosni i Hercegovini. Formiran je i tamburaški orkestar koji traje više od tri decenije

Na prvoj skupštini Kulturno-prosvetnog društva u Lukićevu, održanoj 6. decembra 1948. godine, predlog za ime organizacije je bio „Mladost”. Glasalo se, ipak, o drugom predlogu, koji je tokom skupštine saopštio Milisav Sarafijanović, a to je da se Društvo nazove „Veljko Lukić Kurjak” što je jednoglasno i odlučeno. Na osnivačkoj skupštini bio je prisutan 41 delegat.
Obrisa kulturnog organizovanja u Lukićevu bilo je i pre ovog datuma. Po kolonizaciji sela Martinica,1945. godine je povodom Dana Republike organizovana prva priredba. U narednoj godini osnovana je uprava Doma kulture, iako selo nije imalo ustanovu tog tipa. Najpre je u novembru nastupao hor, da bi decembra 1946. bio izveden pozorišni komad „Voda sa planine”. U proleće 1947. godine postavljena je predstava „Oluja” od Ostrovskog. Te godine je selo promenilo ime u Lukićevo. U godini zvaničnog osnivanja, družina je izvela dve predstave – „Zelena grana” i „Sluga Jernej”.
Ovako ozbiljno iskustvo za tri godine od dolaska u novi zavičaj bilo je podstrek da se sve uobliči kroz organizovan rad. Tako je, sem dramskih sadržaja, pokrenuto formiranje knjižnice, iniciran je rad muzičkog orkestra i recitatorske sekcije. Zabeleženo je da su glumci amateri spremili predstavu „Čestitam” od Koste Trifkovića i sa njom učestvovali na sreskom takmičenju. Već 1949. godine na reonskoj smotri su bili najuspešniji sa Trifkovićevim komadom „Zla žena” i plasirali su se na sresko takmičenje koje je održano u Tomaševcu.
U prvih dvadeset godina postojanja, hroničari društva beleže da su na scenu postavljena 32 pozorišna komada sa ukupno 100 izvođenja, da je bilo 35 folklornih priredbi, 65 drugih scenskih prikaza i 20 književno-literarnih susreta.
Novi period sjajnog rada KUD-a bio je od otvaranja Spomen doma 1977. pa u narednih nešto više od dvadeset godina. Nove prostorije bile su podsticaj da se reafirmiše folklor koji je prvi put osnovan 1960, a sada je sem mlađe grupe imao i veterane. Dramska sekcija je ređala predstave, praktično svake godine po jednu, a vrhunac je bilo više od dvadeset izvođenja „Gospođe ministarke” sa gostovanjima u Vojvodini i Bosni i Hercegovini. Formiran je i tamburaški orkestar koji traje više od tri decenije. Zbog svega ovog KUD iz Lukićeva je dobio Oktobarsku nagradu opštine Zrenjanin 1987. godine.
Stagnacija u radu Društva stigla je zbog problema sa prostorom za rad. Velika sala Spomen doma je postala neupotrebljiva pošto se srušio plafon. Počela je sanacija, a potom i rekonstrukcija koja još uvek traje. To je doprinelo da se dramska sekcija ugasi, a folklor dugo nije bio aktivan. Pre nekoliko godina ponovo su u Društvu pokrenuli rad sa mladima, svesni da je bez osnovnih prostorija teško unapređivati ovako ozbiljan segment kulturnog stvaralaštva.

  • SEĆANJE NA NAJZASLUŽNIJE
    Za sedam decenija kroz Društvo je prošlo blizu hiljadu meštana Lukićeva. Početke su obeležili učitelji Jelka Gašpar i Boro Radak, a potom Milisav Sarafijanović koji je unapredio rad Društva kao rukovodilac i reditelj. Dragoljub Perić je bio najpoznatiji glumac-amater, a Savo Lukić sem što je bio član muzičke sekcije zapisivao je sve o počecima organizovanja Društva, što je korišćeno i za ovaj tekst. Piroška Dostanić, vaspitačica u selu, okupila je folklornu sekciju 1960.
    Na dugačkom spisku zaslužnih su i Mišo Škara, Borivoje Jeftić, Nikola i Radmila Maksimović, Marko Bosić, Pero Pejkić, Đuro Popović, Slobodan Đurić, Milorad Deurić, Ruža Vasić i mnogi drugi kojima će na svečanosti povodom jubileja 15. decembra biti ukazana sva počast za razvoj kulture u ovoj sredini.

 

  • POMOĆ AMATERIMA
    Radmila Maksimović nam je ispričala detalj kojeg se rado seća iz rada KUD-a. Ispred njene kuće je jednog popodneva zastao nepoznat automobil, a vozač je upitao da li je ona glumila Anku u predstavi „Porodica Blo”. Kada je dobio potvrdan odgovor, zamolio je da Radmila istu ulogu igra i u amaterskom pozorištu u Farkaždinu, jer se glumica razbolela. Pristala je i upitala kada da dođe na predstavu? Čovek iz auta je rekao „Odmah, predstava je večeras”!
    Za glumce ovako brze promene nisu novost bez obzira da li su amateri ili profesionalci. Te večeri Anka je bila na sceni u Farkaždinu, a kao nagradu glumica iz Lukićeva dobila je ogroman aplauz publike.

M. NOVAKOVIĆ