ZA 25 GODINA POSTOJANJA HOR „SVETI SERAFIM SAROVSKI” ISPISAO JE SVOJEVRSNU MUZIČKU SPOMENICU

Riznica sećanja je prepuna

Članovi hora nadaju se da će im društvene prilike ići na ruku i veruju da će jubilej obeležiti na željeni način. Planiraju da centralni deo bude svečani koncert sa izuzetnim gostima, a pripremaju i iznenađenje

Već četvrt veka Srpski hor „Sveti Serafim Sarovski” učestvuje na bogosluženjima u Manastiru „Svete Melanije Rimljanke” u Zrenjaninu. Od kada je osnovan, 1995. godine, na inicijativu dr Dušana Slankamenca koji je niz godina bio njegov član, ovaj hor ispisuje svojevrsnu horsku muzičku spomenicu širom Srbije, Evrope i sveta. I dostojno pronosi ime svoga zaštitnika, pojanjem u hramovima i pevanjem na koncertnim pozornicama, na radost publike u našoj zemlji i u dijaspori. Dvadeset pet godina trajanja u vodama horske umetnosti svojevrstan je podvig.
– Uz svesrdnu pomoć i podršku prvog dirigenta hora gospođe Kamelije Ćirić, tadašnji ansambl počinje da radi, brojeći više od dvadeset pevača. Iz mešovitog hora se izdvajaju muški pevači koji osnivaju ansambl pod nazivom Muški oktet Sveti Serafim Sarovski. Od 1996. godine Oktet, uz blagoslov ondašnjeg vladike banatskog, gospodina Hrizostoma, započinje aktivnije crkveno delovanje, a kao svoje sedište, dobija hram manastira Svete Melanije Rimljanke u Zrenjaninu.
Uz redovne probe i predan rad tadašnjeg dirigenta profesora Vladimira Prvulovića, repertoar se uvećavao i bogatio. Ansambl je vremenom stasavao i javila se potreba da se hramovni prostor ponekad zameni koncertnim podijumom – kaže dirigent Božidar Crnjanskim, član Hora „Sveti Serafim Sarovski” od osnivanja.

PEVAČI I PRIJATELjI
Hor istrajava zahvaljujući posvećenosti muzici, ali i međusobnom prijateljstvu. Gotovo svi članovi su profesionalci, zaposleni u horovima Opere SNP u Novom Sadu ili u pozorištima u Beogradu. Broj se neznatno menja, ali kvalitet ostaje. Riznica sećanja je prepuna.
– Spisak hramova, manastira, koncertnih dvorana, festivala, manifestacija, gradova i država u kojima smo nastupali bi zaista bio podugačak – priča Crnjanski.
– Nekolicina se ipak izdvaja. Razlozi su različiti, a odnose se ili na mesta, događaje koji su bili povod, ili na naše lične umetničke doživljaje tokom tih nastupa. Pamtimo koncert u sali Sidnejske opere tokom jednomesečne turneje po Australiji, kao i onaj u sali porte manastira Divjevo u Rusiji gde su mošti Sv. Serafima Sarovskog, zatim Vaskršnji koncert u hramu Sv. Save u Beogradu, kao i prepune crkve u deset gradova Poljske na koncertima tokom turneje, nastup u crkvi Sv. Save u Londonu, koncert povodom 20 godina postojanja hora u Kulturnom centru Zrenjanina, koncerte u pravoslavnim crkvama u Dubrovniku, Beču, Budimpešti, Malmeu, Berlinu, Bratislavi…
Pandemija korona virusa promenila je planove. Otkazana su ili pomerena gostovanja, nastupi, turneje u Srbiji, Mađarskoj, Austriji, Poljskoj, Nemačkoj, Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji.
– Umetnost je po prirodi tanana i krhka, tako da najčešće među prvima strada i biva prinuđena na povlačenje pred nužnim merama koja su društva ustrojila – komentariše Crnjanski. – Na žalost, budući da izvođačka umetnost zavisi i od stabilnih ekonomskih prilika, verovatno je da će joj biti potrebno najviše vremena da se vrati na nekadašnji nivo. Voleo bih da grešim.

UMETNOST ZAHTEVA SLOBODU
Članovi hora nadaju se da će im društvene prilike ići na ruku i veruju da će jubilej obeležiti na željeni način. Planiraju da centralni deo bude svečani koncert sa izuzetnim gostima, a pripremaju i iznenađenje. A kako uspevaju da ostanu na vrhu iako nemaju iscrpljujuće probe, poput nekih drugih horskih sastava? Šta ih povezuje i održava vokalnu i ljudsku harmoniju?
– Činjenica je da smo, pre svega, crkveni hor i da su nas lepota bogosluženja i duhovana muzika privukli istinskim vrednostima pravoslavne vere – jednodušna je ocena. – Kada na to dodate atmosferu umetničkog stvaranja, ali i spontanu duhovitost i vedar duh svakog člana našeg sastava, tada dobijete jedinstvenu harmoniju zajedništva.
Tokom proteklih 25 godina mnogi su na različit način doprineli i uticali na razvoj ansambla. Neki su kroz njega prošli ili se zadržali kao pevači, drugi su, pak, stalni dobrotvori i iskreni hrišćani. Brojni su pojedinci i organizacije koji su pomagali u realizaciji koncerata i putovanja. Tu su i drage ličnosti koje ih inspirišu ličnim životima i delima.
– Neobičan period je iza nas, mnogi će se složiti – promišlja Crnjanski. – Umetnost u čoveku i oko njega više od svega traži i zahteva slobodu. Osim najrazličitijih iskustava koja smo svi stekli, počev od rada na daljinu, mislim da smo tokom izmenjenih uslova života i rada najviše mogli da naučimo o sebi, posmatranjem i otkrivanjem. Saosećamo i razumemo trenutne (ne)uslove za delatnost koje smo se svi istinski uželeli, a to je rad sa pevačima, stvaranje repertoara, i planiranje aktivnosti. Moramo biti vrlo strpljivi i odgovorni. Dolaze bolji dani!
Standardni repertoar hora su brojne kompozicije liturgijskog bogosluženja. Tu su i numere koje su sastavni deo Vaskrsa, Božića i drugih velikih praznika. U njima dominiraju ruski napevi, ali su zastupljeni i srpski, bugarski, ukrajinski i grčki kompozitori. Drugi deo repertoara su srpske patriotske pesme pisane ili transkribovane za muški četvoroglas. U njih su utkane neprolazne vrednosti stihova koji svedoče našu istoriju, običaje i tradiciju. Izvode i kompozicije koje imaju karakter popularnih pesama (evergrin, klapske, starogradske…).
Kao profesor na Katedri za dirigovanje na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, Božidar Crnjanski, koristeći teoriju i iskustvo, obrazuje mlade akademske muzičare i to je, po njegovim rečima, potpuna ispunjenost, koja iznova traži izazove…

PONOSNI NA BIOGRAFIJE
Poslednjih dvanaest godina hor je u istom sastavu, iako je nekolicina pevača u njemu od prvog dana. Retke su takve biografije horskih sastava, i na to su ponosni.
Čedomir Radlovački je predsednik, liturgijski horovođa, zahvaljujući čijem snažnom entuzijazmu i odlučnoj ideji o kontinuiranom delovanju sastav neprekidno postoji.
Aleksandar Tolimir je prvi tenor i solista koji je ostvario uspešnu saradnju sa Horom i Simfonijskim orkestrom RTS-a. Bojan Zdravić je prvi tenor i solista Srpskog hora Sv. Serafim Sarovski, ali i mnogih drugih profesionalnih sastava, koji je svoju darovitost i muzikalnost pretočio u mnoge ispisane aranžmane za hor.
Predrag Šepelj je jedini bariton u sastavu, solista koji se osim mnogih inostranih produkcija operskih predstava i solističkih nastupa, posvećeno bavi umetničkom i primenjenom fotografijom.
Vladimir Kusalo peva bas i može se pohvaliti izuzetnom pevačkom karijerom i višedecenijskim horskim iskustvom. Miloš Milojević je bas i solista koji je je diplomirao solo pevanje i ruski jezik i književnost, a nastupa kao solista i član hora Opere Narodnog pozorišta u Beogradu. Božidar Crnjanski je dirigent hora i profesor na Akademiji umetnosti u Novom Sadu.

  • SVETI SERAFIM SAROVSKI
    Serafim Sarovski (1759-1833) je bio jedan od najvećih ruskih pravoslavnih podvižnika, prozorljivaca i čudotvoraca. Po blagoslovu njegovog preosveštenstva episkopa banatskog gospodina Nikanora, Srpski hor „Sveti Serafim Sarovski” svojim pojanjem aktivno učestvuje na svakonedeljnim liturgijama i prazničnim bogosluženjima u matičnom hramu, kao i širem okruženju. Po blagoslovu ondašnjeg Episkopa banatskog, blaženopočivšeg, gospodina Hrizostoma, Oktet „Sveti Serafim Sarovski” je 2000. godine snimio audio CD Liturgije na srpskom jeziku, po osnovi karlovačkog napeva, a povodom obeležavanja dva milenijuma hrišćanstva. Veoma bogatom i raznolikom koncertnom aktivnošću, ime svog zaštitnika i slavu Gospodnju, proneo je u svojoj zemlji, ali i u dijaspori (Nemačka, Danska, Švedska, Velika Britanija, Mađarska, Austrija, Republika Srpska, Rumunija). Neguje najlepše horske numere srpskih i ruskih autora, kao i spletove nacionalno-rodoljubivih pesama.

 

  • NAGRADE
    Hor je dobitnik „Nagrade grada Zrenjanina”, kao i Ordena Sv. Vladike Nikolaja Srpske pravoslavne crkve, koji je dodeljen 2016. godine. Zaslužio je i niz zahvalnica, diploma, gramata, Povelju za umetnički rad, odnosno za humanitarne, festivalske i druge društvene delatnosti. Najdragocenije od svih im je, kako naglašavaju, to što su na okupu i dalje udruženi u istoj ideji.

 

  • GRAD HOROVA
    Trag koji su ostavila dva ansambla po kojima je Zrenjanin nadaleko poznat – hor gimnazije „Koča Kolarov” i Mešoviti hor „Josif Marinković” i danas je vidljiv. Pola veka kasnije, zahvaljujući dirigentima i generacijama talentovanih pevača, veoma uspešno rade mnogi ansambli. U tome je velika uloga Srednje muzičke škole „Josif Marinković”, a specifični doprinos daje i Horski festival „Slobodan Bursać”.

 

Branka Jajić
FOTO: ARHIV HORA „SV. SERAFIM SAROVSKI”