Zašto je bitan nivo zarada

Piše: dr Dejan Molnar, docent na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Zarada, plata ili nadnica bitno utiče na privredni rast, a pored ekonomskog, nivo i dinamika zarada imaju i širi društveni značaj. U prošlogodišnjem izveštaju Međunarodne organizacije rada (Global Wage Report) bliže se objašnjavaju razlozi za takvu tvrdnju. Prvo, zarada ima značajan uticaj na životni standard ljudi. Pri tome, u razvijenim zemljama dohodak od zaposlenosti čini 70-80 odsto ukupnog dohotka za domaćinstvo sa najmanje jednim članom radnog uzrasta, dok je u zemljama u razvoju taj udeo nešto manji (50-60 odsto), budući da je u ovim zemljama prisutno veće učešće dohodaka od samozaposlenosti, uključujući i dohodak od poljoprivrede. Od zarada ključno zavisi i međunarodna konkurentnost jedne privrede. Zarade zaposlenih predstavljaju troškove, što direktno utiče na konkurentnost i profitabilnost kompanija, a to sa svoje strane opredeljuje međunarodnu konkurentnost privrede, a time i njen rast. Na makroekonomskom nivou, zarade i njihov rast predstavljaju ključnu determinantu agregatne tražnje (odnosno kupovne moći). Prekomerni rast zarada (iznad nivoa produktivnosti rada) dovodi do rasta uvoza, smanjene konkurentnosti domaćih preduzeća (zbog većih troškova rada), što vodi manjem izvozu, što utiče na usporavanje privrednog rasta. Pri tome, udeo zarada u BDP-u je značajan, te njihov brži rast od rasta produktivnosti rada smanjuje raspoloživa sredstva za investicije. Stagnacija ili smanjivanje udela investicija u BDP-u za posledicu ima smanjivanje tehničke opremljenosti rada (kapital po zaposlenom) u privredi, što utiče na smanjivanje produktivnosti rada, a to povratno deluje na usporavanje rasta realnih zarada (i nivoa životnog standarda građana), i tako u krug. Drugim rečima, ukoliko zarade danas rastu brže od produktivnosti rada, to je najbolji način da se osujeti porast realnih zarada u budućnosti. Prisustvo izraženih nejednakosti u zaradama, to se kod nas u Srbiji zaboravlja, narušava društvenu koheziju, doprinosi polarizaciji i zaoštrava odnose u društvu, što destimuliše privredni rast. Pri tome, važno je praviti razliku između nominalne i realne zarade. Nominalna zarada predstavlja iznos koji radnik dobija u domaćoj valuti (u dinarima). Međutim, ono što njega zapravo interesuje jeste koliko dobara i usluga za taj (nominalni) iznos može da kupi na tržištu – odnosno realna zarada. Realne zarade se dobijaju tako što se iz nominalnih zarada isključi inflacija. Tako je nominalno izražena prosečna neto zarada u Srbiji u periodu od 2001. do 2017. godine porasla za čak osam puta (sa oko šest na oko 48 hiljada dinara). Međutim, kada se u analizu uključi i kretanje inflacije, uočava se da su realne prosečne neto zarade u tom razdoblju porasle za približno dva puta, što je značajno manje od nominalnog rasta.