ZGRADA VODOTORNjA POLA VEKA NAKON IZGRADNjE I DALjE NIJE U POTPUNOSTI FUNKCIONALNA

Od „arhitektonske greške“ do mogućeg poslovnog centra

-U masi problema, nedostatak električne energije od trećeg do šestog sprata, predstavlja jedan od najvećih, jer već godinama sprečava da se nešto sa ovim prostorom funkcionalno i uradi

Impozantna u svojoj arhitekturi, zgrada Vodotornja kao simbol strogog centra grada objekat je koji još od vremena svoje izgradnje privlači pažnju Zrenjaninaca. Podignut 1964. godine, Vodotoranj je prošle godine proslavio pola veka postojanja, a njegova priča i dalje nije zaokružena. Stoji otvorena, za razgovore, nagađanja, razmatranja i diskusiju. Stoji, da čeka.
Nekada sedište lokalne filijale Vojvođanske banke, sada je poluprazna i nedovoljno bezbedna zgrada, spolja moćnog, a unutra otužnog izgleda.
– Kada bi se privatni vlasnici i grad udružili, Vodotoranj bi uz minimalna ulaganja umesto „arhitektonske greške” mogao biti centar poslovnih dešavanja Zrenjanina. Svi mi koji smo svakodnevno u toj zgradi, jer tu radimo, voleli bismo da ona konačno dobije svoj pun sjaj- za list „Zrenjanin” kaže Vladimir Dragić, direktor prodaje u firmi „Vorp Distribucija” čija se kancelarija nalazi u Vodotornju.
Prvi i drugi sprat Vodotornja nemaju svoju namenu, treći, četvrti, peti i šesti nisu u funkciji, iako su u privatnom vlasništvu, a od sedmog do jedanaestog sprata, Vodotoranj ima svoje „stanovnike.” U masi problema, nedostatak električne energije od trećeg do šestog sprata, predstavlja jedan od najvećih, jer već godinama sprečava da se nešto sa ovim prostorom funkcionalno i uradi. Samom činjenicom da kolektiv Vodotornja nije upotpunjen i da su pojedini spratovi prazni i neupotrebljeni, javljaju se i oni najbanalniji problemi poput održavanja same zgrade. Zapušteni i prljavi hodnici praznih spratova jesu problem kojim se niko ne bavi.
Oni koji su stacionirani u zgradi Vodotornja kažu da je lift star koliko i sama zgrada, te da je rekonstruisan i servisiran pre pet godina. Ipak, ovo neredovno održavanje uzima maha i dizalo već odavno pokazuje znake starosti.
Ostaje nepoznatno čije je vlasništvo i kako osposobiti za bilo šta ogromnu kacu na vrhu zgrade nastanjena pticama, iz koje se neprijatni mirisi šire čitavom zgradom, a po kojoj je Vodotoranj i dobio ime.
Sve to jesu različita, neugledna lica jedne od najpoznatijih zgrada u gradu. O takvom, do pola funkcionalnom Vodotornju jedino i može da se priča.
Nakon pola veka, da li ćemo čekati još pola da Vodotoranj od minusa postane plus ovog grada?

LjILjANA ĐURIĆ