Znanja i veštine radne snage usklađivati sa potrebama privrede

Piše: dr Dejan Molnar,
docent na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Jedan od najvećih problema u našoj zemlji jeste visoka stopa nezaposlenosti mladih. Za posledicu imamo situaciju da se mladi odlučuju ili za neaktivnost (ni ne traže posao) ili za odlazak u inostranstvo. Sa druge strane, naša privreda, ali i društvo u celini ostaju uskraćeni za doprinos onih koji bi u najskorijoj budućnosti trebalo da predstavljaju nosioce razvojnih aktivnosti. Pri tome, većina mladih traži odgovarajući posao duže vreme, dok svake godine svršeni srednjoškolci i studenti povećavaju ponudu radne snage.
Jedno moguće rešenje jeste povećavanje preduzetničkih sposobnosti mladih, te kreiranje povoljnog ambijenta za njihove preduzetničke aktivnosti. Ovo je naročito važno danas kada digitalna transformacija i informaciono-komunikacione tehnologije prožimaju gotovo sve delatnosti.
Mladi su onaj deo stanovništva koji je sposoban i voljan da se upusti u preduzetničke aktivnosti, da preuzme rizik i da se bavi inovativnijim delatnostima koje su karakteristične za moderno vreme. Međutim, bez uspostavljanja podsticajnog ambijenta za razvoj preduzetništva mladih, te bez odgovarajuće pripreme novih naraštaja za preduzetništvo i samozapošljavanje, ovaj bitan segment populacije se veoma lako od potencijala može pretvoriti u problem (migraciona kretanja ka većim centrima u zemlji, pa i odlazak iz zemlje, zatim različite negativne društvene pojave poput nasilja, rasta stope kriminaliteta i sl.).
Drugi bitan aspekt jeste kontinuirano usklađivanje veština, znanja i kompetencija kojima raspolaže radna snaga (ponuda) sa potrebama privrede u pogledu određenih kompetencija radne snage (tražnja). Neprekidni i ubrzani tehnološki napredak, posebno u kontekstu aktuelne industrijske revolucije 4.0 (digitalizacija), pretpostavlja sve brže strukturno prilagođavanje privrede. To znači da preduzeća koja pretenduju da pobede u tržišnoj utakmici imaju sve veću potrebu za savremenim i modernim znanjima. Utisak je, međutim, da sistem obrazovanja nije „na visini zadataka”. Potrebno je uvođenje novih, modernih obrazovnih profila, ali i kontinuirano unapređenje znanja, veština i kompetencija u skladu sa potrebama savremene privrede koja svoju konkurentnost zasniva na inovacijama i znanju.
Priprema generacija koje dolaze za savremeno tržište rada podrazumeva da se posebna pažnja posvećuje razvoju digitalne pismenosti, analitičkih veština, znanja kako se uči i kako se stiče znanje, svesti da se mora učiti tokom celog života, osećaja za inicijativu i preduzetništvo itd. Prisutna je kontinuirana neusklađenost između ponude i tražnje za radnom snagom samo dodatno nameće potrebu da se unapređuje mehanizam praćenja i predviđanja potreba privrede, sa jedne strane, te fleksibilnost nastavnih programa i planova stručnih škola, sa druge strane. Bilo bi dobro da nastavni planovi i programi u što većoj meri uvaže zahteve, mišljenja i stavove privrednika i poslodavaca. Dobro osmišljenim sistemom kratkih obuka, programa prekvalifikacije i dokvalifikacije (nezaposlenih i zaposlenih), te različitih oblika tzv. neformalnog obrazovanja treba pomagati radnoj snazi (posebno mladima) da se prilagodi potrebama tržišta rada.