„ZRENjANIN” ISTRAŽUJE: DA LI SE POLAKO UVODI RED U OBLAST NEGOVANjA STARIJIH OSOBA

Licenca spora ali dostižna
Požar koji je krajem oktobra izbio u Domu za stara lica u Pančevu, a u kojem su tri osobe poginule i jedanaestoro povređeno, dovoljno govori o neodgovornosti i pohlepi za brzom zaradom. Iako se često piše o riziku koji nose nelegalni domovi, broj takvih „ustanova” je u porastu.
Kako smo objavili u jednom ranijem izveštaju, u 2015. godini, prema rečima inspektora koji je postupao po prijavama građana i institucija, zabranjen je rad u 14 objekata u kojima se ilegalno pružala usluga domskog smeštaja. U pojedinim objektima postupalo se u saradnji sa MUP-om i Osnovnim javnim tužilaštvom, i svi krivični postupci su u toku. Teško je utvrditi precizne podatke o broju „divljih” gerontoloških centara jer su mnogi registrovani kao privredna društva, udruženja, dnevni boravci za stare, pansioni…
Međutim, stvari se u ovom domenu pomeraju sa mrtve tačke: naime, krajem avgusta ove godine registrovan je drugi privatni dom za stara lica. Dom „Nera” nalazi se u Ulici Dragutinovačkog odreda broj 5. (Pre toga registrovan je Dom „Đekić 1955” kao prvi u gradu.) Izveštači lista „Zrenjanin” porazgovarali su sa Nemanjom Beronjom, vlasnikom „Nere”, kako bi saznali šta je sve neophodno za licencu.
– Legalizacija je trajala tri meseca od završetka radova, koje smo počeli lane u decembru, a završili u maju ove godine. U avgustu smo dobili licencu i počeli rad – kaže Nemanja.
Za licencu je, po rečima našeg sagovornika, neophodna dozvola od Ministarstva unutrašnjih poslova, provera elektroinstalacija, protivpožarni sistem, hidranti, kojih ima četiri (po dva na svakoj etaži), kao i gromobranske instalacije. U dokumentaciji treba priložiti i projekat arhitekte, kao i dokaz o priključku na vododovod, kako bi inspekcija iz Beograda izašla na teren. Kupatila su morali da prilagode pokretnim i nepokretnim licima.
– Imamo tri kupatila, nalaze se i na prizemlju i na spratu. U svakom su postavljeni rukodržači u tuš kabinama. Isto tako, stepenice su morale da budu pod određenim uglom. Svaki korisnik ima pet kvadratnih metara u sobi, a prostorija ne sme biti manja od 15 kvadrata. U svakoj mogu da borave tri osobe. Postoje četiri sobe na spratu i tri u prizemlju, kao i dva dnevna boravka – objašnjava naš sagovornik. On dodaje da za ovaj posao treba mnogo truda i strpljenja, te da ko želi da se bavi negovanjem mora biti spreman na brojne prepreke. Morali su, po zahtevu inspekcije, da urade dodatne korekcije, kao što je skraćivanje kreveta, iako su rađeni po porudžbini, da obezbede kancelariju za zaposlene, kao i poseban toalet za njih.
Nemanja kaže da je problem to što ne postoji adekvatan pravilnik, a pravila se menjaju često. Iako je veoma naporno pribaviti svu potrebnu dokumentaciju i prilagoditi prostor, on je bio istrajan, a glavni motiv bile su mu njegove bake koje su bolesne. S obzirom na to da nisu sposobne da same brinu o sebi, živele su sa njim i njegovim roditeljima u kući, pa je unuk došao na ideju da napravi dom gde će bake biti medicinski zbrinute.
U „Neri” je zaposleno osam osoba: pored vlasnika, tu su dve negovateljice, dve medicinske sestre, žena na dopunskom radu i žena koja pomaže u kuhinji, te spremačica. Nemanja ističe da prilikom legalizovanja objekta minimum pet osoba mora biti zaposleno. Prema njegovim rečima, dnevno rade negovateljice i medicinska sestra, a noću jedna sestra. Zaposleni su uvek u pripravnosti, a pored kreveta korisnika nalaze se tasteri-dojavljači za slučaj da nekom treba pomoć. Takođe, postoje i dojavni alarmi koji se oglašavaju ako se pojavi dim. U „Neri” trenutno boravi četrnaest korisnika, a maksimalni kapacicet je 18 osoba.
I. ISAKOV

TRI INSPEKTORA U POKRAJINI
– Teritoriju AP Vojvodine pokrivaju tri inspektora socijalne zaštite i jedan savetnik sa ovlašćenjem inspektora socijalne zaštite. Inspektori utvrđuju da li je reč o registrovanom ili nelegalnom objektu za smeštaj starih lica. Ako se radi o nelegalnom objektu, donosi se rešenje o zabrani rada i iseljenju korisnika sa rokom od najduže 30 dana – kažu nadležni u Pokrajinskom sekretarijatu za zdravstvo, socijalnu politiku i demografiju. – Istovremeno se obaveštavaju nadležni Centar za socijalni rad i druge inspekcije (sanitarnu, zdravstvenu, radnu i turističku). Krivične prijave podnose se ako se ne postupi po rešenju inspektora. Kazna za ovaj prekršaj, predviđena Zakonom o socijalnoj zaštiti, iznosi od 200 hiljada do milion dinara. Iz prakse inspektora proizlazi da su kazne blage, a po pravilu se ne preispituje i odgovornost srodnika kada starija lica ostanu u nelegalnim domovima i pored informacije o zabrani rada. Takođe proizlazi da sudski postupci dugo traju, a kazne su neprimerene, jer pojedinci nastavljaju da se bave ovom delatnošću i pored izrečenih zakonskih sankcija.

SARADNjA SA LEKARIMA
– Imamo ugovor sa lekarskom ordinacijom „Sv. Serafim Saravski”, sa dr Slavenkom Petković Đurić. Nismo u obavezi da imamo lekare, jer nismo zdravstvena ustanova, ali zovemo ih po potrebi – navodi Nemanja. – Izlazimo porodicama u susret, te nekad odvodimo korisnike na preglede. To se dešava samo ako su oni sprečeni da svoje najbliže odvedu kod lekara. Mi smo uvek spremni da pomognemo.